Damir Polić VATERPOLO
1 odličje - Srebrna medalja: OI Moskva 1980.
B
io je onaj koji je najavljivao ponovnu dominaciju splitskog vaterpola u odnosu na “slatke“ sa sjevera. Damir Polić rođen je 3. travnja 1953. godine u Splitu. Zasigurno je jedan od najboljih igrača POŠK-a u povijesti kluba. S njima na čelu počinje velika POŠK-ova era. Polić raste s jednom drugom generacijom i na njenom odlasku dočekuje smjenu u momčadi koju zapljuskuje val novih talenata, a koju predvodi Milivoj Bebić. Damir Polić, koji je nešto stariji, bio je idealan da se oko njega okupi mladost stasala tih godina u juniorskom pogonu poškovaca. On je bio jedna vrsta pionira krčitelja. Iako s vaterpolom počinje relativno kasno, u petnaestoj godini (prije toga je Damir plivao za POŠK), njegov napredak i uzlet je rapidan. Da su to počeci POŠK-ovog uzleta vidi se i po tome što je klub sa Zente 1969. godine prvi put u svojoj povijesti uspio ući u Prvu jugoslavensku vaterpolsku ligu. Poliću je u to vrijeme bilo šesnaest godina, a momčad je vodio Bruno Cvitan, tada jedan od najboljih vaterpolskih trenera. Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća POŠK je bio drugi u državi više puta, titula bi na kraju izmakla za malo. Ali je zato Polićeva ekipa uzela dva domaća kupa, 1980. i 1982., dva europska Kupa kupova, 1981. i 1983., te europski Superkup 1983. godine. Inače, Damir Polić je za POŠK nastupao od 1969. do 1985. godine. Potom je nastupao za talijanske klubove Caserta 1986., Volturno od 1986. do 1987., Cosenza od 1987. do 1988. i ponovno za Volturno od 1994. do 1995. Nastupi u reprezentaciji Jugoslavije, gdje nastupa od 1973. do 1981. godine, posebno su poglavlje u sportskoj karijeri Damira Polića. Učesnik je Olimpijskih igara 1976. godine u Montrealu i 1980. godine u Moskvi gdje je osvojio srebrnu olimpijsku medalju, dok su u Montrealu “plavi“ bili peti. Posebno odlične igre je pružio na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine. U izvještaju nakon igara o igri Damira Polića piše: “Izdržao je težak teret. Nije se nimalo lako hrvati pred protivničkim vratima, vrebati na priliku, upošljavati suigrače ili prisiljavati suca da isključi suparnikova braniča.“ Treba reći da je Damir Polić više od mnogih želio ovu olimpijsku medalju, jer Moskva je bila njegova druga olimpijada, a on je tijekom cijelog vaterpolskog turnira bio konstantno dobar. Uvijek je bio na visini zadatka. Uspješan i u napadu i u obrani. Inače, na ovim igrama zlatnu medalju je osvojila reprezentacija domaćina SSSR-a, a brončanu Mađarska. Na prvenstvima Europe Damir Polić osvojio je dvije srebrne medalje, i to 1974. u Beču i 1977. Jonkopingu, a broncu 1983. u Splitu. Ima i dvije brončane medalje sa Svjetskog prvenstava 1973. u Beogradu te s onog 1978. u Berlinu. Na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine osvojio je zlatnu medalju, a četiri godine ranije, 1975. u Tunisu, srebrnu. Damir Polić bio je vrlo zahvalan igrač jer se zbog njegove polivalentnosti momčad mogla lako transformirati iz jednog u drugi taktički gard. Bio je podjednako vrhunski igrač jugoslavenskog vaterpola i na poziciji centra i na poziciji beka, tako je Polić bio pojačanje za glasovitog centra Boška Lozicu, ali i za izvrsnog beka Predraga Manojlovića. S takvom reprezentacijom moglo se brzo mijenjati koncepciju. Još jedna izuzetna sposobnost tadašnjeg odličnog centra Damira Polića bile su izvanserijske plivačke sposobnosti. Polić je kao plivač odnio toliko lopti na početku četvrtina, a njegov neobičan doprinos, zahvaljujući plivačkoj klasi, osjetio bi se i u igri jer je kao centar brzo stizao i u napad i u obranu, što je za tu ulogu netipično budući da su “sidraši“ teški i tromi. Najljući Polićevi protivnici, kao primjerice Mađar Cszapo, često su gubili dvoboje iako su smatrani najboljim igračima svijeta. U dvoboju s Polićem ne bi se naigrali. Zato je Jugoslavija tih godina imala dobar skor s Mađarskom, tradicionalno najjačom vaterpolskom silom na svijetu. Damir Polić je dugo vremena bio jedini Splićanin pod kapicom državne reprezentacije. Jedno vrijeme je bio jedina istinska zvijezda splitskog vaterpola, koja je osvijetlila put velikanima poput Lušića, Bebića i ostalih da se lakše popnu u vaterpolski vrh, najprije Jugoslavije, a potom i svijeta. Kao vaterpolski trener, Damir Polić vodio je od 1988. do 1990. talijanski Volturno, potom od 1994. do 1995. također talijansku Cosenzu te od 2005. do 2007. svoj matični POŠK. Veliki vaterpolist, a prije svega skroman čovjek i uzorni sportaš, Damir Polić.
205