Ivan Kurtini VATERPOLO
1 odličje - Srebrna medalja: OI Helsinki 1952.
J
edan od najboljih vaterpolista što ih je svijet ikada imao. Ivan Kurtini, nadmikom Jobo, rođen je 23. lipnja 1922. godine u Zagrebu. Plivanjem se počinje baviti u u Victoriji sa Sušaka u svojoj 14. godini, daleke 1936., a već u šesnaestoj započinje s natjecanjima. Debi u vaterpolskoj momčadi Victorije imao je 1938. godine, i to s dosta uspjeha jer je spomenuti klub u Trstu pobijedio reprezentaciju Italije s 4:3, a Jobo je postigao 3 zgoditka. Prije toga, na juniorskom prvenstvu države u Splitu 1936. godine pridonosi uspjehu Victorije osvajanjem četvrtog mjesta. Kako je tada bila praksa da se nakon plivačkog natjecanja odigravaju vaterpolske utakmice, tako je korpulentni Jobo vrlo brzo zavolio vaterpolsku loptu. Iako junior, igrao je za prvu momčad Victorije koja je 1938. godine osvojila prvu titulu prvaka države. Titulu nisu obranili naredne 1939., ali su bili u vrhu. Godine koje slijede su sve teže, rat je na vratima, a vaterpolska aktivnost sve slabija. Ivan Kurtini se od ratnog vihora sklonio u Napulj, gdje je 1941. i 1942. godine bio pripadnik vatrogasne postrojbe u kojoj su se našli i mnogi vrhunski talijanski sportaši. Koncem 1942. godine vraća se u Rijeku i priključuje partizanskom pokretu. Godine 1945. Zdravko Kovačić i Mićo Blažina osnivaju Omladinsko fiskulturno društvo Primorac, što je zapravo bila obnova Victorije. Te godine u Zagrebu se održava prvi Fiskulturni slet Hrvatske na kojem sudjeluje i vaterpolska momčad Victorije, za koju nastupa i Ivan Kurtini. Nakon godinu dana Primorac postaje Primorje, čiju će kapicu Kurtini nositi do 1960. godine. Godine 1946. u Rijeci gostuje praška Slavija s plivačkom i vaterpolskom momčadi. Primorje dobiva obje utakmice. Prilikom gostovanja ljubljanske Enotnosti u Rijeci, Kurtini je plivao na 1500 metara slobodno i postavio do tada najbolji rezultat (20:52.0) te nadmašio drugoplasiranog gotovo dvije minute. U vaterpolskoj utakmici Primorje je pobijedilo Enotnost s 5:0, o čemu Riječki list piše: „Iznad svih je odskakao Ivica Joco Curtini. Iako dobro čuvan, postigao je tri neobranjiva pogotka, a istakao se i vrlo dobrom igrom u polju.“ Ivan Kurtini bio je izvrstan plivač, pokretljiv i nenadmašan strijelac, nezadrživ napadač i često glavni akter mnogih pobjeda kluba i reprezentacije. U prvenstvu Jugoslavije 1954. godine, koje je igrano turnirski u Rijeci, Primorje je osvojilo četvrto mjesto, a Kurtini je postigao 41 zgoditak od ukupno 62, koliko ih je dalo Primorje, te je bio najbolji strijelac. Od 1955. godine igra sve manje, a prestao je nastupati 1960. godine, nakon što je pod kapicom Victorije i Primorja proveo 22 godine. Za reprezentaciju Jugoslavije Kurtini je odigrao 67 utakmica. Sudjelovao je čak tri puta na europskom prvenstvima i to: 1947. u Monte Carlu, 1950. u Beču, gdje je osvojio brončanu medalju, i 1954. u Torinu, gdje se zakitio srebrom. Nakon Niymegana 1953. godine, kada je reprezentacija Jugoslavije osvojila prvo mjesto na neslužbenom prvenstvu svijeta, i nakon što je Mađarima koji su vodili s 5:3 zabio tri pogotka zaredom i preokrenuo rezultat na 6:5 za pobjedu i prvo mjesto, austrijski Wiener Kurier proglasio ga je vaterpolskim kraljem. Dva puta Kurtini je uvršten u najbolju svjetsku vaterpolsku sedmorku. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu i 1952. u Helsinkiju, gdje je osvojio srebrnu medalju. Kurtini je bio najbolji strijelac olimpijskog turnira te je 1952. uvršten u idealnu momčad FINE. Nakon prestanka aktivnog igranja, Ivan Kurtini je od 1960. do 1968. godine trener vaterpolske momčadi Canottieri iz Napulja, a potom je jedno vrijeme obnašao dužnost sportskog direktora Vaterpolskog kluba Primorje. Ivan Kurtini preminuo je 12. rujna 1990. godine u Rijeci, gdje je i sahranjen.
190
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A