Alen Gregov KOŠARKA
1 odličje - Srebrna medalja: OI Barcelona 1992.
V
rstan bek i organizator igre. Alen Gregov rođen je 1. travnja 1970. godine u Zadru. Košarku je počeo igrati u Zadru, gdje je kao član juniorske momčadi KK Zadar 1988. godine osvojio državno prvenstvo za tu kategoriju natjecanja. Sezonu 1990./91. proveo je na posudbi u KK Borik, danas KK Puntamika, a onda je do 1994. godine bio standardan košarkaš Zadra. U ljeto 1994. Gregov je prešao u Cibonu i “pod tornjem“ je ostao do 1998. godine. U dresu Cibone osvojio je titule prvaka Hrvatske 1995., 1996., 1997. i 1998. godine, kao i hrvatski košarkaški kup 1995. i 1996. godine. U sezoni 1998./99. Gregov je u Poljskoj i igra za momčad Nobile Anwil, s kojim osvaja drugo mjesto u košarkaškom prvenstvu te zemlje. Još jednu sezonu, narednu 1999./2000., također je u Poljskoj i u dresu momčadi Zepter – Slask osvaja prvenstvo države i Super kup. Potom se vraća u Hrvatsku i sezonu 2000./01. igrač je KK Split, pa opet odlazi u Poljsku i u sezoni 2001./02. igra za Prokom Irefl, a u sezoni 2002./03. za Idea–Slask. Karijeru je završio igrajući za grčke klubove Aris i Apollon od 2002. do 2004. Treba reći da je s Arisom 2003. godine bio pobjednik FIBA kupa. Za hrvatsku košarkašku reprezentaciju igrao je od 1992. do 1995. godine. Na Mediteranskim igrama u francuskom Languodec - Roussilonu 1993. godine osvojio je srebrnu medalju. Na prvenstvima Europe 1993. u Münchenu i 1995. godine u Ateni osvojio je brončane medalje. Brončanu medalju osvojio je i na Svjetskom prvenstvu 1994. godine u Torontu. Najveći uspjeh u karijeri Alen Gregov je postigao na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, gdje je bio dio momčadi koja je osvojila srebrnu medalju. Nakon završetka igračke karijere nije kao većina košarkaša ostao na bilo koji način u tom sportu, već se okrenuo drugim zanimanjima. Kada je 2004. godine prestao s aktivnim igranjem košarke, odlučio se baviti bioenergijom. Za zadarskog sportaša stvarni su život postali poklonici njegovih iscjeliteljskih moći. Govori, završetkom karijere morao je odlučiti kojim će putem krenuti. U svakom slučaju, nije više htio biti odvojen od supruge i djece i poziv Zdenka Domančića, uglednog terapeuta bioenergijom koji godinama radi u Sloveniji, a kojega poznaje od djetinjstva, činio mu se kao prst sudbine. Domančića smatra drugim ocem, genijem u poslu kojim se bavi, a nadasve predanim i poštenim čovjekom. Ističe Gregov da se godinama, poglavito tijekom ljeta, sretao s Domančićem koji mu je često pričao o svojim sposobnostima, ali mu i govorio da sve što radi, mogu i svi ostali, samo kada bi znali kako. Godinama je Alen upijao njegove priče, a onda je 2000. godine sa suprugom Majom prošao kod njega u Kranjskoj Gori tečaj kojim je svladao osnovne tehnike iscjeljivanja bioenergijom. Kada je 2004. godine odlučio košarci reći zbogom, bilo mu je, kaže, logično da ostatak svog života posveti pomaganju drugima. Alen Gregov u međuvremenu je savladao još nekoliko stupnjeva bioenergijskih tečajeva. U Kranjskoj Gori boravi po devet mjeseci godišnje. “Uvijek sam volio pomoći ljudima. I ništa me ne može više razveseliti i ispuniti od sreće koju vidim na licima onih kojima sam pomogao, bilo da je riječ o neznatnijim tegobama ili o ozbiljnijim problemima. Nikada neću zaboraviti jednog momka iz Osijeka koji je nakon prometne nesreće ostao oduzet od struka naniže. Kad je nakon moje terapije počeo micati nožnim prstima, lice mu je obasjala neopisiva sreća. I ne zamjeram što me nitko više na ulici ne pita kako sam, već je prvo pitanje nakon uobičajnog pozdrava – mogu li pomoći. Ma, naravno da mogu: čovjek je poput mobitela – kad mu se isprazni baterija, treba je ponovno napuniti. Ali točno onoliko koliko joj je potrebno da “mobitel“ opet normalno proradi, jer zdravlje je stanje optimalne energije. No, moram reći da nitko od nas nije čudotvorac: nekima se može pomoći vrlo lako, a nekima ipak nema pomoći, ali takvim pacijentima možemo olakšati patnju.“ - dodaje bivši košarkaš. Alen Gregov je kao član državne reprezentacije iz Barcelone 1992. godine odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a kao član reprezentacije dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.
177