Tomislav Franjković VATERPOLO
1 odličje - Srebrna medalja: OI Melbourne 1956.
K
orčulanin koji je veliku vaterpolsku karijeru ostvario u Splitu. Tomislav Franjković rođen je 19. svibnja 1931. godine u Korčuli. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu. Plivanjem i vaterpolom započeo je na plivalištu KPK (Korčulanskog plivačkog kluba) u Korčuli. U splitski Mornar stigao je nakon što je ovaj osnovan kao vojni klub. Tomislav Franjković igrao je za KPK od 1945. do 1949. godine kada je otišao na odsluženje vojnog roka, nakon čega, kao i veliki broj kvalitetnih vaterpolista, završava u Mornara. To se u to vrijeme zvalo organizirani koncentrat jugoslavenskog vaterpola. U Mornaru je igrao sve do 1960. godine. Dolaskom u Split, Tomislav Franjković započinje veliku vaterpolsku karijeru. Vrlo brzo je napredovao do reprezentacije, a potom i do velikih uspjeha na bazenima diljem svijeta. Treba reći da je za reprezentaciju Jugoslavije nastupao od 1952. do 1958. godine. S velikog broja natjecanja Tomislav Franjković se vraćao s nekom od medalja. Najveći uspjeh svakako mu je nastup na Olimpijskim igrama 1956. godine u Melbourneu i osvajanje srebrne olimpijske medalje. Pored olimpijskog srebra, osvojio je srebrnu medalju na Europskom prvenstvu 1954. godine u Torinu, a nastupao je za momčad Jugoslavije koja se smatra neslužbenim svjetskim prvakom 1953. godine, kada je osvojila zlatnu medalju na Trofeju Italije. Nastupio je i na Trofeju Italije 1955. godine, kada je osvojena srebrna medalja. Dolaskom Tomislava Franjkovića u Split, uz Lovru Radonića, Ivu Štakulu i Boška Vuksanovića stvorena je odlična vaterpolska momčad Mornara, koja je pedesetih godina dvadesetog stoljeća igrala odličan vaterpolo. To je stvorilo određene nesuglasice između Jadrana, starijeg vaterpolskog brata, i Mornara koji je tada doslovce predstavljao koncentrat jugoslavenskog vaterpola. Mornar je ustrojen na temeljima jugoslavenske ratne mornarice i imao je svakojaku potporu države, dok se Jadran morao snalaziti kao i ostali sportski klubovi. Mornar je u vodenim sportovima bio ono što je Partizan iz Beograda bio u ostalima. Bio je dakle jedna vrsta državne reprezentacije jer je imao prioritet pri odabiru kvalitetnih vaterpolista. Naime, odlaskom na odsluženje vojnog roka, kvalitetni vaterpolisti redovito bi završavali u Mornaru. Mladi sportaši tog vremena, kao što je bio i Tomislav Franjković, tu su ideju rado prihvaćali jer ipak je lakše bilo služiti vojni rok u Splitu i igrati vaterpolo, nego boraviti u pojedinim zabitnim krajevima bivše države. Treba reći da je Tomislav Franjković mnogo dao Mornaru i splitskom vaterpolu. Pored toga što je pronio ime kluba i grada diljem svijeta, bio je član momčadi koja je osvojila prvenstvo Jugoslavije 1952., 1953., 1955. i 1956. godine. Ostavio je veliki trag i u plivačkom sportu. Godine 1953. član je štafete Mornara koja je postala državni prvak na 4x100 metara mješovito, kao i plivačkih šampionskih momčadi Mornara 1955., 1956. i 1957. godine. Jedan od najvećih uspjeha ovog vrhunskog sportaša, koji je na najvećim sportskim natjecanjima nastupao i kao plivač, zasigurno je izbor u reprezentaciju Europe u turniru u Budimpešti, neposredno pred Olimpijske igre u Melbourneu 1956. godine gdje je, igrajući sidruna, u izravnom dvoboju s glasovitim mađarskim vaterpolistom Gyarmatijem postigao dva pogotka. Sve u svemu, otkada je došao u splitski vaterpolo, Tomislav Franjković je u njemu ostavio velik, možemo reći i ogroman trag. Bio je član splitskog kluba koji je pet puta osvojio titulu državnog prvaka, a što je najvažnije, splitskom i hrvatskom sportu donio je i srebrnu olimpijsku medalju. Tomislav Franjković spada u red onih najstarijih mornarevaca koji su udarili prve temelje kluba, pa ga se može smatrati i jednom od legendi Mornara, u društvu starijih utemeljitelja poput Dalibora Meštaneka, Stjepe Duvnjaka, Bože Grkinića… Preminuo je u Korčuli 12. listopada 2010. godine, gdje je i sahranjen.
174
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A