Ivo Štakula VATERPOLO
2 odličja - Srebrna medalja: OI Helsinki 1952. Srebrna medalja: OI Melbourne 1956.
P
roslavljeni vaterpolist koji je u dalekom svijetu prerano napustio ovaj svijet. Ivo Štakula rođen je 25. veljače 1923. godine. u Dubrovniku. Igračku karijeru započinje u dubrovačkom Jugu 1939. godine, odakle 1949. prelazi u splitski Mornar, čiju će kapicu nositi do 1956. godine. Potom je od 1956. do 1958. godine igrao u Australiji za Malbourne Wateroplo. S Jugom je bio prvak Jugoslavije 1940. i 1949. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je od 1948. do 1956. Učesnik je Olimpijskih igara 1948. u Londonu, 1952. godine u Helsinkiju i 1956. u Melbourneu. S Igara u Helsinkiju i Melbourneu donio je po srebrnu medalju, na prvenstvu Europe u Beču 1950. godine osvojio je brončanu medalju, a četiri godine kasnije na Europskom prvenstvu 1954. u Torinu srebrnu. O njemu je njegov suigrač iz Juga i proslavljeni reprezentativac, Hrvoje Kačić, ispričao profesoru Toniju Petriću. Ivo Štakula bio je žrtva spleta politike i sporta, a njegov prerani kraj u Melbourneu, u 35. godini života, potresao je sve poklonike sporta. Dirljivi i teški trenuci koji su prethodili Štakulinu ostanku u Australiji tek su prije desetak godina objavljeni u tadašnjem splitskom dnevniku DAN. O Štakuli Kačić kaže: “Prvih godina poslije rata, Ivo Štakula je u uskom krugu najboljih dubrovačkih sportaša. Bio je zubni tehničar, ali nije imao osobnog afiniteta za profesiju. To je doba kada se živi za sport, ali neki vrhunski “amateri” i od sporta. A onda su 1949. godine obznanili da Štakula nije “podoban”. Ustanovili su da je igrao za reprezentaciju Nezavisne Države Hrvatske. Posljedica je bila da su mu oduzeli putovnicu. Može je, međutim, dobiti ako napusti Jug i prijeđe u vojni klub Mornar.“ Pristao je i otišao u Split, te s Mornarom osvojio prvenstvo Jugoslavije 1952., 1953., 1955. i 1956. godine. Štakulina odluka o ostanku u Australiji i životu u emigraciji izazvala je u ono vrijeme veliku pažnju u zemlji, iako je bila obavijena potpunom medijskom šutnjom. O tome što se događalo sa Štakulom na Igrama u Melbourneu, Kačić kaže: “Olimpijada se odvijala dok su Rusi gazili Mađarsku. Snažna i opća osuda u svijetu. Nizozemska i još neke zemlje bojkotirale su igre u Melbourneu. A tamo, za vrijeme Olimpijade, u samom olimpijskom selu, bio je otvoren informativni ured za sportaše “iz istočnih zemalja”. Formiran je u prvom redu za sudionike iz Mađarske, žrtve SSSR-a, od kojih se mnogi nisu htjeli vratiti. Tu su mogli dobiti podatke o uvjetima ostanka, zaposlenja, dobivanja stana i svega drugoga. Izgledalo je utješno. Ivo Štakula nije iskoristio navedenu mogućnost već se javio našim hrvatskim iseljenicima i uz njihovu pomoć sakupio sve potrebno za ostanak. Onda je to rekao treneru Boži Grkiniću i predsjedniku Plivačkog saveza Jugoslavije Jozi Bačiću. Rekao im je da ima 33 godine, da je njegova karijera na kraju i da želi kao igrač i trener produžiti u Australiji, gdje ga čeka i posao. Oni nisu ništa odlučivali. O Štakulinu zahtjevu sastanak sa svim reprezentativcima organizirao je politički moćan čovjek i šef jugoslavenske ekspedicije u Melbourneu, Milijan Neorčić. Mi sportaši smo se na tome skupu izjasnili da Štakuli treba omogućiti da ostane. Neorčić je rekao da je to nemoguće. Odbrusio mu je: “Ako se ne vratiš, proglasit ćemo te izdajicom svoje domovine!” Štakula je uzvratio da se takvim ne osjeća, na što je Milijan Neorčić ponudio kompromis: neka se Ivo vrati u zemlju, a on, Neorčić, garantira mu da će dobiti pasoš za Australiju. Na to je Štakula naivno uzvratio: “A, tko će mi platiti put?”. Neorčić odgovara: “To je tvoja briga”! Time je odluka pala. Štakula je već bio pripremio da njegova žena i sin stignu u Trst. A nama u reprezentaciji bili je naređeno da se s Ivom ne smijemo pozdravljati. Toga se nitko nije pridržavao. S njim smo se sa suzama u očima oprostili na aerodromu.“ - završio je Hrvoje Kačić. Ovaj proslavljeni hrvatski vaterpolist, s čijim se životom ozbiljno poigrala sudbina, jedan je iz plejade velikana hrvatskog vaterpola, a možemo kazati i hrvatskog sporta općenito. Biti nosilac dvije srebrne olimpijske medalje čast je koja je u sportu rezevirana samo za odabrane. Ivo Štakula umro je 26. listopada 1958. godine u Melbourneu. U bazenu, za vrijeme utakmice, pogodio ga je srčani udar i preminuo je na putu do bolnice. Sahranjen je na groblju u Melbourneu.
153