Frano Vićan VATERPOLO
1 odličje - Zlatna medalja: OI London 2012.
J
edan od najboljih svjetskih vratara svog vremena. Frano Vićan rođen je u Dubrovniku 24. siječnja 1976. godine. Vrlo je rano počeo trenirati vaterpolo, ali unatoč tome što je bio treći vratar u svom uzrastu, razlog zbog čega nije odustao, digao ruke od svega, jest Tomo Udovičić. Znao je Udovičić svim dubrovačkim mladićima pružiti priliku, pronaći za svakoga po koju minutu, usaditi im ljubav prema vaterpolu i sportu općenito. On je bio taj koji je još tada, iako je Vićan bio tek treći vratar u svom uzrastu, tvrdio: “Taj mali će biti odličan vratar“. U Gružu je Vićan bio od 1989. do 1994. godine. Najprije, jasno, u mlađim uzrastima, a kada je trebao stati na gol Juga bila je velika konkurencija i stoga je Vićan potražio priliku na Savi, u redovima najljućeg Jugova rivala, Mladosti. Još je jedan trener, poput pokojnog Udovičića, osjetio kako je “taj mali pravi“. Bio je to Ozren Bonačić. Siniša Školneković je nakon Olimpijskih igara u Atlanti napustio Mladost i otišao u splitski Jadran. Zagrepčani su doveli velikog Maksimova, vratara ruske reprezentacije, jednog od najboljih vratara svijeta. “Maksimovu nije išlo, ali malo koji bi trener uveo u igru mladog vratara. Bonačić se međutim nije libio pružiti mi priliku. Branio sam čak u finalu Lige prvaka u Napulju, te domaćeg prvenstva“ – prisjeća se Vićan. Maksimov je ostao sjediti na klupi, a Vićan je dočekao pravu šansu i na najbolji mogući način je iskoristio. Na Savi se Vićan zadržao od 1994. do 2003. godine. Čak devet godina čuvao je gol uvijek jake Mladosti. U tom periodu s momčadi je osvojio titule prvaka Hrvatske 1995., 1996., 1997., 1999., 2002. i 2003. godine. Kup je osvojen 1997., 1998. i 2001. godine. S Vićanom na golu, Mladost je bila prvak Europe 1996. godine, pobjednik europskog Superkupa iste 1996. godine, pobjednik Kupa kupova 1999. i pobjednik LEN kupa 2001. godine. Od 2003. do 2006. godine branio je u Italiji. U sezoni 2003./04. čuva gol momčadi Chiavari, a zatim je od 2004. do 2006. vratar Nervija. Godine 2006. vratio se kući, u svoj Jug, i nastavio trofejni niz na golu slavne momčadi iz Gruža. S Vićanom na golu, Jug je postao prvak Hrvatske 2007., 2009., 2010., 2011. i 2012. godine. Bio je dio momčadi koja je osvojila hrvatski kup 2007., 2008., 2009. i 2010. godine. Na vratima Juga osvojio je i europski Superkup 2006. godine, kao i Jadransku ligu 2009. godine. Godine 2012. nije mogao odoljeti pozivu Riječana te je u svibnju iste godine postao vratar Primorja, s kojim krajem iste godine osvaja kup Hrvatske. Tako je Frano Vićan s dva različita kluba 2012. godine osvojio prvenstvo i kup Hrvatske, a 2013. Jadransku ligu. Njegova karijera na vratima hrvatske reprezentacije također je puna trofeja i priznanja. Na vratima hrvatske vaterpolske reprezentacije osvojio je najprije srebrnu medalju na Mediteranskim igrama 1997. godine u Bariju. Srebrnu medalju osvojio je prvenstvima Europe 1999. u Firenci i 2003. u Kranju. Na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu bio je jedan od naših najboljih igrača kada je Hrvatska postala prvak svijeta. U finalu navedenog svjetskog prvenstva Mađari su vodili sa 7:6, a Marton Szivos se u protunapadu našao sam ispred Frane Vićana. U 97 posto slučajeva, to bi bio pogodak. Ali ne i kada je na vratima Sveti Frano! Iako ga je Mađar „cimao“, Frano je reagirao poput pantere i obranio gotovo neobranjivo. Poslije je Hrvatska iz kontre izjednačila, a nakon produžetaka i pobijedila s 9:8. Nastupio je Frano Vićan čak četiri puta na Olimpijskim igrama. Bio je u Sydneyu 2000., Ateni 2004., Pekingu 2008., a kruna njegove karijere je zlatna medalja na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu. Za kraj i oproštaj od reprezentacije - najveće sportsko priznanje. Godine 2008. proglašen je najboljim vaterpolistom Hrvatske, a čitatelji Slobodne Dalmacije proglasili su ga najboljim sportašem Dalmacije. Veliki sportaš, a vrlo skroman čovjek. Dobroćudan, dobronamjeran, fin, uljuđen…
134
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A