Miroslav Pribanić RUKOMET
1 odličje - Zlatna medalja: OI München 1972.
J
edna od najvećih legendi hrvatskog rukometa. Miroslav Pribanić rođen je 22. lipnja 1946. godine u Bjelovaru. Poznatiji je u Bjelovaru po nadimaku Raban. Odigrao je više od 700 utakmica u dresu bjelovarskog Partizana, čak 125 puta nastupio je za reprezentaciju Jugoslavije za koju je postigao 285 pogodaka. Najveći uspjeh u karijeri postigao je na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu, gdje je osvojio zlatnu medalju, a Pribanić je na rukometnom olimpijskom turniru postigao 12 zgoditaka. Kao član reprezentacije Jugoslavije, Pribanić je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1970. godine osvojio brončanu medalju, a na Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. zlatnu. Kako sam govori, nadimak Raban dobio je po bratu Ivanu. U stvari, to je bio njegov nadimak i uvijek kada su zajedno išli govorilo se veliki i mali Raban. Kad mu je brat napustio Bjelovar, taj nadimak ostao je Miroslavu. No, nadimak je nastao dječjom izvedenicom imena nekog maratonskog vojskovođe Rabata ili tako nekako, što su djeca preoblikovala u Raban. Miroslav Pribanić nije bio vojskovođa samo među djecom, već i među rukometašima. Dugo godina bio je kapetan momčadi Partizana koja je osvojila šest naslova prvaka Jugoslavije, 1967., 1968., 1970., 1971., 1972. i 1977. godine, sedam puta bili su viceprvaci, osvojili su dva kupa bivše države 1968. i 1976. godine. Dva puta je Partizan s Pribanićem kao predvodnikom momčadi bio finalist i 1972. godine pobjednik Kupa europskih prvaka. Što bi se reklo, doista impresivno, ali to je djelo jedne sjajne generacije koja je odrasla po bjelovarskim navadama i koja nije znala za granice u sportu. Ipak, 19:14 je povijest, a titula europskih prvaka svima iz te generacije Partizana pored olimpijskog zlata i svjetske bronce dođe kao kruna karijere, što je normalno. Partizan je u to vrijeme 1972. godine bio prejak u nacionalnom prvenstvu i tadašnja reprezentacija, koja je iste 1972. godine osvojila olimpijsko zlato u Münchenu, bila je sastavljena od gotovo cijele momčadi Partizana. Toj vrlo jakoj bjelovarskoj momčadi Europa je bila poseban izazov, a pobjedu nad tada vrlo moćnim Gummersbachom proslavili su Bjelovar i Hrvatsku u cijelom svijetu. Međutim, prije finala Kupa prvaka igrači Partizana bili su u Njemačkoj na turneji, gdje su odigrali nekoliko utakmica. Na svim tim utakmicama Partizana je pratio kompletan sastav Gummersbacha i snimao igru Bjelovaraca. Međutim, Hrvati ne bi bili Hrvati da se ne dosjete kako prevariti protivnika. Igrači Partizana su to znali i namjerno su igrali slabije, ustvari igrali su onako kako budućem protivniku odgovara. Njihov trener, vidjevši igru Partizana nekoliko dana prije same utakmice, izjavio je kako nema baš nikakvih problema i da će se njegova momčad sigurno okititi naslovom europskih prvaka. No, kada je utakmica počela, ispričala se neka druga priča. Čim je počela utakmica, Jakašević je za desetak sekundi u prvom napadu postigao gol za vodstvo Partizana, dok su oni skoro dvije minute jalovo kružili oko Bjelovarčana. Bili su nemoćni i jako bjesni, a interesantno je kako je Pribanić u tom njihovom prvom napadu, s visinom 1,78 metara, dva puta blokirao Schmidhta koji je s 202 cm tada bio pravi div. Miroslav Pribanić je s pet postignutih zgoditaka bio najbolji strijelac te povijesne utakmice za Bjelovar i hrvatski rukomet. Partizan tu utakmicu jednostavno nije mogao izgubiti. Posebno spektakularan bio je doček europskih prvaka. U Bjelovaru je bila prava ludnica i ulice su bile krcate ljudima. Osim po impresivnim igrama po desnom krilu, Pribanić je bio poznat i po eretu. To je udarac koji je prvi izveo Čehoslovak Eret, a Pribanić ga je usavršio. Naime, kada se igralo na lešu Pribanić je padao na ruku, a na parketu je u padu išao na rame i proklizao, s čime bi dobio na vremenu i mogao duže zadržati loptu. Uz to, bio je i “zglobaš“ i nikada nije, kao na primjer današnja krila, jako puknuo loptu po golu. “Današnja krila “robiju“ vratara, ili u skoku dođu na metar i onda pokušavaju postići pogodak. Međutim, s krila vratara možeš prevariti samo ako si raznovrstan, a onda si i dobar igrač“ – govori Pribanić. Igračku karijeru zaključio je 1977. godine, iako je posljednje sezone zbog teške ozljede sve manje igrao. Nakon završetka igračke karijere, Pribanić je radio kao trener najprije u Čazmi, jednu godinu u Ivanjskoj, a sve ostale godine u Partizanu iz Bjelovara. U svom je klubu bio Katica za sve, od trenera svih kategorija, savjetnika, mentora, pa do tajnika i tako godinama, do 2012. kada je aktivnom rukometu rekao zbogom. I dalje je na tribinama bjelovarske dvorane, Miroslav Pribanić, olimpijski pobjednik i europski prvak u rukometu.
122
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A