Beyond My Name

Page 1



Ansambl: Sanela Krsmanović, Amila Terzimehić, Ena Kurtalić, Victoria Bartz, Elma Selman, Edin Avdagić, Lea Jerlagić, Emir Fejzić Režija: Mark Boldin Autori i koreografija: Mark Boldin i Michelle Aždajić Kostimografija: Sanja Džeba Dizajn svjetla: Saša Fistrić Asistent režije: Michelle Aždajić Grafički dizajn i video art: Bojan Mustur Fotografija: Velija Hasanbegović Izvršna produkcija: Semir M. Dedeić Produkcija: Festival MESS Koprodukcija: Sarajevski ratni teatar i Institut za muziku, teatar i multimediju Partner: JU Centar za mlade „Sarajevo“ Medijski partner: JP TVSA Šef tehnike: Damir Fazlagić Inspicijentica: Snježana Vrhunc Majstor svjetla: Nedim Pejdah Rasvjetljivač: Amer Serhatlić Majstori tona: Sretko Vujić i Irhad Hodžić Rekviziter i video: Goran Filipović Majstor scene: Nurko Oprašić Dekorateri: Muamer Mujak i Elvis Sijarić Garderoberka: Hava Redžić Šminkerka: Sanela Čatović Spremačica: Senija Mujak Prijevod za afišu: Jovan Eranović Lektura za afišu: Belma Jusufović


Stećci su kameni nadgrobni spomenici, u svoj svojoj raznolikosti karakteristični za područje stare bosanske države. Stoga, iako se najveći broj stećaka nalazi na području današnje BiH, možemo ih sresti i u susjednim krajevima: Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Gotovo da je simbolično kako su upravo stećci, ti uzbudljivi nadgrobni spomenici, najjasniji trag o životu u vremenima bosanskog srednjevjekovlja, ali i Bosne danas. Iza ljepote tih nadgrobnih spomenika čuva se tajna ovih prostora. U njima se ovdje stoljećima ljudi ogledaju tražeći vlastiti odraz u tom prelijepom kamenju, njegovim šarama, slovima bosančice i mudrim porukama koje kao da odjekuju sa drugog svijeta. “Ja sam bio kao što si ti, ti ćeš biti kao što sam ja: misli na to i pođi s Bogom.” Veliki bosanski pjesnik Mak Dizdar je stećak opisao rječima: “Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.” Neosporno, stećci imaju ogroman simbolički značaj, te predstavljaju jedinstven slučaj nastanka i razvoja jedne posebne vizualne kulture, a što prostoru u kojem se takav fenomen pojavljuje daje jedinstvenu ulogu u kulturnoj i civilizacijskoj historiji Evrope. Već stoljećima stećci svojom ljepotom, jedinstvenošću, tajnovitošću i svojim pitanjima predstavljaju izazov brojnim putnicima, istraživačima i umjetnicima. Na izložbi “Umjetnost na tlu Jugoslavije od prahistorije do danas”, održane u Parizu 1950. godine, Miroslav Krleža je kao centralnu figuru, zbog svoje jedinstvenosti, izabrao postaviti upravo bosanski stećak. Medieval tombstones are gravestones, in all its diversity typical for the old Bosnian country. Thus, while the largest number of medieval tombstones is located on teritory of Bosnia and Herzegovina, we can meet them also in the neighboring regions: Croatia, Serbia and Montenegro. It is almost symbolic that the most medieval tombstones, these exciting gravestones, are most promising clues about life in the time of Bosnia in Middle Ages, as well as Bosnia today. Behind the beauty of these gravestones the secret of the area is kept. People are seeking for centuries their own reflection in this beautiful stone, its markings, in letters of Bosančica (Bosnian Cyrillic) and wise messages that seemed like echo from another world. 4


“I was like you, you’ll be like me: think about it and go with God.” Great Bosnian poet Mak Dizdar described medieval tombstones with these words: “It is a stone, but it is the word, is a country, but it is the sky, is the matter, but it is also the spirit, is a cry, but it is a song, is death, but it is life and it is the past, but it is the future.” Undoubtedly, medieval tombstones have huge symbolic importance, and represent a unique case of the emergence and development of a specific visual culture, and it gives a unique role to a space in which such phenomenon occurs in the cultural history and civilization of Europe. Medieval tombstones with its beauty, mystery and its issues are a challenge for many travelers, explorers and artists for centuries. On the exhibition “Art in Yugoslavia from prehistoric times until today”, held in Paris in the 1950th, Miroslav Krleža chose to set up the Bosnian medieval tombstones as the central figure, because of its uniqueness. Nihad Kreševljaković

5


Šta povezuje osam izvođača, dvije plahte, bocu vode, video-kameru, osam kašika i jedan teški crni predmet?! Ideja! Ideja koja je proizašla dok smo “istraživali” i saživljavali se sa epitafima srednjovjekovnih nadgrobnih stećaka. Dok koračamo stazama prošlosti, kamene šume, groblja, sjenke prošlih života oživljavaju i postaju stvarni - gotovo opipljivi. Dok udišemo stoljetnu tišinu, postajemo svjedoci življenja i umiranja, i identifikujemo se sa davnim pričama i mitovima koji postaju dio nas. Zapisi koji nam se ukazuju s kamena poetična su, mudra, humana i nerijetko ironično smiješna svjedočanstva o temama koje se gotovo ne razlikuju od današnjih. Ulazimo u prostor koji je negdje između života i smrti, prostor gdje je prošlost pomiješana sa budućnošću. Naša sjećanja, osobna i kolektivna, postaju njihova dok njihove projekcije, nade i snovi postaju naši. To je prostor relativnog vremena gdje se život odvija u fragmentima, gdje je logika suvišna, a sirove emocije ljubavi i straha dominiraju. Naša pozornica upravo je taj prostor - mi oživljavamo i preživljavamo sjećanje kamena. 6


Beyond my name / Sjećanje kamena je prostor u kojem je čovjek glavni nosilac ideje. Ova ideja je nepresušna, putuje kroz vijekove i živi u našim srcima i sjećanjima. Ovaj prostor je izvan svake definicije - čak i one vlastitog imena dok se pokušavamo sjetiti ko smo... Beyond my name / Sjećanje kamena govori o umiranju, izgubljenim dušama, samoći, čovječnosti, ali i pakosti i stradanju, i sve to u neprekidnom kolu ponovnog rađanja. Sa svakim novim rađanjem, ulaskom u novi svijet, čak i ako je taj svijet prazan prostor, mi unosimo nešto svoje - nešto što će ispuniti prazninu. What connects 8 performers with 2 sheets, a bottle of water, a video camera, 8 spoons and a heavy black object ? An idea! The idea started to form as we circled and closed in on the epitaphs we find on the medieval tombstones – stećci. As we walk the historical sites, the stone forests and graveyards become alive, vivid and tangible pictures of past lives appear around us. We witness their living and dying as we breathe the silence and in an act of identification the stories and myths of old become ours. The lines the stones reveal are poetic, philosophical, humane and often hilariously funny documents of themes that don’t differ from ours today. We enter a space somewhere in between – a space between life and death, a space where the past mixes with the future. Our memories, personal and collective, become theirs – their projections, hopes and dreams become ours. It’s a space where time is relative, where life happens in fragments, where logical line of thought is replaced by emotions of love and fear. This space in between is our space on stage where we revive and relive the memory of the stone. ‘Beyond my name / Sjećanje kamena’ is a place where the human being becomes the carrier of an idea. This idea doesn’t die, it lives on for centuries (eternity maybe?) in our hearts and memories. These are spaces that escape any form of definition though, even that of our own names, when we try to remember who we are. ‘Beyond my name / Sjećanje kamena’ speaks of death and dying, of living and love, of lost souls, of loneliness, of kindness and malice. In the neverending cycle of being born again, we always step into a new world, a new maybe empty space, but definitely carrying something with us... Mark Boldin 7


8


9


Mark BOLDIN

Mrežu pletoh da uhvatim ribe i zvijezde Pored mene dva delfina i mjesec A svuda naokolo gusari, sirene i bezube ajkule, Čini se da zaboravih napraviti čamac, Jer još uvijek plovim kopnom na drugoj obali. A net I wove to catch fish and stars Two dolphins and a moon by my side There were pirates and sirens, toothless sharks galore, Forgot to build a ship though as it seems, As I still sail the lands on the other shore.

10


Michelle AŽDAJIĆ

Rođena blizu izvora mora pala u život na kraju obale voljela sam voljena nosila zvijezde u sebi skočila u nebo, uhvatila bliži pogled na mjesec. Born by the sea source fell into the world where the shore ends I loved and was loved carried stars within me jumped into the heavens and caught a closer glimpse of the moon.

11


Sanela Krsmanović Rodih se u Sarajevu. Tu se glasovi odvajaju od riječi i niko nikoga ništa ne razumije. Ne nadam se da će biti vječno ono što će doći, ali ni ne žalim za onim što je prošlo. Volim trenutak u kojem jesam i usne koje me ljube. Nikada se ne pitam da li nešto mogu. Uvijek možeš! Možeš! Idi i hojdi! I was born in Sarajevo. That’s where sounds depart from words and nobody understands nothing. I don’t hope what is coming to be eternal, but don’t grieve either over the past. I love the moment I’m in and the lips that kiss me. I never ask myself if I could do something. You always can! Yes, you can! Go now, move!

12


Amila Terzimehić

“Jedna od... Jedna u... U meni je bilo čitavo nebo. To nisam shvatila dok nisam pala među zvijezde i... Sad moram da spavam. Jedina stvar koje se bojim i koju ne volim. Noći... “One of... One in… The heavens were within me. Only when I fell among the stars had I realized that and…I have to sleep now. The only thing I’m afraid of and I don’t like. Night…

13


Ena KURTALIĆ

Ovdje leži Ena, kćerka mira, ljubavi, zajedništva i igre. Najviše je govorila svojom tišinom. Mnogo puta umirala, ali nikad ovako. Skočila u vječnost, uhvaćena u trenutku... Here lies Ena, a daughter of peace, love, unity and play. Her silence spoke volumes. She died many times, but never quite like this. Jumped into eternity, caught in the moment…

14


Victoria BARTZ Voljela sam zvuk kiše u proljeće. Voljela sam se igrati sa valovima ljeti po cijeli dan. Voljela sam gledati drveće kako skida svoje šarene haljine dok sam jela pečene kestene u jesen. Voljela sam miris kuhanog vina i toplinu doma zimi. Nisam odavde. Nisam ni odande. Kroz život me vodilo srce. Nemam više korjenja. I liked the sound of rain in spring. I liked to play with the waves all day long in summer. I liked to watch the trees take off their colourful dresses as I ate roasted chestnuts in autumn. I liked the smell of mulled wine and the warmth of my home in winter. I’m not from here. Neither from there. My heart led my life. My roots have been cut. 15


Broj 18 / str. 9 ... a kada kiši ti ne moreš, a ja mohgu da razjumim kakvo je to i koliko je to razotčarenje za oblak kadar postane obitčna voda. 1174. ljeta po Gospodu, ako se ne zbunih v brojenju Number 18 / page 9 ... and when it rains you don’t have to, but I can understand the disappointment of the cloud when it turns into water. In the year of the Lord 1174, if I remember correctly. Broj 8 / str. 5 ... i samo oni koji mogu izdržati samotču otkriju da rijeke teku uzvodno, a vode nizvodno... 1336. Number 8 / page 5 … and only those who could bear the solitude discover that rivers flow upstream, and waters downstream… 1336 Broj 29 / str. 14 ... Vetčina ljudi ima malo znanje a velka otčekivanja. Oni tče zato uvijek optuživati jutče za ono tšto tče im se desiti sutra. Ti voli trenutak u tkome jesi i usne koje te jube. V proklet dan legoh v zemju v ljetu 1209. Number 29 / page 14 ... Most people have little knowledge and great expectations. They will always blame yesterday for what happens to them tomorrow. Love the moment you’re in and the lips that kiss you. I lay in the ground on a cursed day in 1209

16


Broj 31 / str.15 ... Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami liÄ?ni porazi. Da je blagoslovena ruka koja sijeÄ?e i pisa, a prokleta koja prevali. 1449. u kolovoz Number 31 / page 15 ‌ Do not stand on this stone for it is a reminder that behind every victory and every glory remain personal defeats. Blessed be the hand that cuts and writes, and cursed the one that overturns. August 1449

17


Elma SELMAN

Pro Forma

Pro Form

Neformalno obrazovana kćerka. Neformalno obrazovana sestra. Neformalno obrazovana djevojka. Neformalno obrazovana straťljivica. Neformalno obrazovana ťnajderica. Formalno obrazovana psihologinja. Neformalno obrazovana ljubavnica. Neformalno obrazovana umjetnica.

Informally trained daughter. Informally trained sister. Informally trained girlfriend. Informally trained bashful girl. Informally trained tailoress. Formally trained psychologist. Informally trained lover. Informally trained artist.

18


Edin Avdagić

Nikto ne zna gdje je on Malo znamo al’ je znano

No one knows where he is We know little but ‘tis known

Preko slutnje preko sumnje Iza devet iza deset

Over dread and over doubt Beyond nine and beyond ten

Ima jedan modri Edin Nit’ širok je nit’ dubok je

For there is a dark blue Edin He’s neither broad nor deep

O duljini i ne sanjaj Tma i tmuša neprebolna

And his length not to be dreamed of Murk and darkness unrelenting

Ima jedna modra rijeka I ima jedan modri Edin – Valja meni preko mene

For there is a dark blue river For there is dark blue Edin – And I must cross myself

19


Lea Jerlagić

Hodila i voljela, plesala i crtala. Sada leži, a ne leži joj se. She walked and loved, danced and drew. She now lies, but doesn’t feel like lying.

20


Emir Fejzić

Pitao jednom neki vrli pitac neki i ko je taj, šta je taj i odakle je taj čovjek rekti? Upitani njemu tad odgovor dade: Emir Fejzić da prostiš jedan glumac imade u Bosni. Once upon a time a brave questioner asketh a man who that man waseth and what that man waseth and where that man cometh from? And the man answereth and saith: Emir Fejzić, m’lord, an actor in Bosnia.

21


Sanja DŽEBA

Ja mislim da hodim Noge same idu kao da lebdim Od realnosti slike pravih Od slika realnost stvarah I tako sa osmijehom do kraja I think I’m walking My legs move by themselves as if I’m floating From reality I made pictures From pictures I created reality And thus with a smile until the end

22


Saša FISTRIĆ

Ja... da, ne... svjetlost, koliko svjetlosti ima u zraci svjetla, onoliko koliko može okom vidljivo biti, koliko boja u zraci svjetla ima, ponovno, onoliko koliko može okom vidljivo biti, koliko boja u čovjeku ima, onoliko koliko i u zraci svjetla, pogledaj svjetlost, pogledaj čovjeka i naći ćeš boje ili će to biti tebi jedno svjetlo ili neće, svakako ce svjetlo biti tu... I... yes, no... light, how much light is there in a beam, as much as an eye can see, how many colors are there in a beam, again, as many as an eye can see, how many colors are there in a man, as many as in a beam, look at the light, look at the man, and you will see colors, or that might be one light, or not, anyway the light will be there… 23


Bojan MUSTUR

Ti i ja, crni dani Nestaše Plave noći i ljubavi Čedne, strasne, slasne Dobrodošle! You and I, dark days Gone are Blue nights and loves Chaste, passionate, delicious Welcome!

24


25


Zahvaljujemo se autoru koji nam je dozvolio koristiti tekstove iz knjige: Nenad Azizin Tanović, STEĆCI ili OBLICI BOSANSKIH DUŠA / BOSNIAN TOMBSTONES OR THE SHAPES OF OUR SOULS (Sarajevo, 1994)




Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.