Predrasude su tu da se ruše“ Femme Nouvelle

ANJA PAPA, IDA PRESTER I NIKA TURKOVIĆ, UJEDINJENE S 11 DRUGIH GLAZBENICA U PROJEKTU FEMME NOUVELLE, KAŽU KAKO SE MEĐUSOBNO BORE I NAVIJAJU JEDNA ZA DRUGU – A TO JE PRAVI I JEDINI PUT PREMA PROMJENI I BOLJEM POLOŽAJU KANTAUTORICA NA GLAZBENOJ SCENI

Autorica: Vlatka Vužić

Projekt Femme Nouvelle, koji je prošle godine okupio 11 domaćih kantautorica, ove je godine dobio svoje drugo izdanje. Na toj „kompilaciji ženskoga kantautorstva“ pronaći će se izvedbe Ide Prester, Nike Turković, Anje Pape (Duo Pocket Palma), ali i još nekoliko kantautorica čije su pjesme izabrane među brojnim prijavljenima na natječaj Aquarius Recordsa, koji je pokretanjem ovog projekta želio, kako je navela autorica koncepta Lana Čulig, medijima i publici približiti kvalitetan rad ovih kreativnih i inspirativnih žena.

Prije nego što se ove sjajne žene vrate u svoj prirodan ambijent – na pozornice – odlučili smo popričati s Idom, Anjom i Nikom i doznati što sudjelovanje u ovakvom projektu znači za njihovu glazbenu karijeru te priželjkuju li i očekuju li da ovakvi projekti donesu promjenu na hrvatskoj glazbenoj sceni, ponajprije promjenu u odnos prema ženama. „Ništa se revolucionarno ne može dogoditi samo jednom kompilacijom. Ali može s puno takvih projekata pa priželjkujem da ova mala iskra stvarno požar skriva. Malo-pomalo osnažit ćemo cure da rade svoju glazbu, da puste svoj glas. Bitno je i kakav primjer im dajemo iz godine u godinu. Djelujemo li hrabro, sretno, inspirirano“, otkriva nam Ida Prester. „Divno je vidjeti kakva dobra vibra vlada među curama na ovoj sceni. Mislim da to ljudi osjete, a možda ih motivira da nas ne gledaju samo kao žene, nego kao autorice koje pričaju neku svoju priču.“ S njom se slaže i Nika Turković, koja kaže kako na svakoj fronti priželjkuje i očekuje jednakost među spolovima, kako u životu, tako i u glazbi te kako bi voljela vidjeti da sve više kantautorica uspije dobiti priliku za neke veće glazbene pothvate, kao i veća glazbena priznanja za svoj rad.

S obzirom na staž na glazbenoj sceni, prikupile su i različita iskustva, ali ih je ipak spojio zajednički stav prema umjetnosti kao i proaktivnost koja krasi sve članice Femme Nouvellea. „Definitivno nam je zajedničku ljubav prema glazbi, ali i zajednički stav prema statusu kantautorica“, otkriva nam Anja Pape. „Imam 20 godina iskustva u glazbi, moje kolegice iz ove sezone Femme Nouvellea su puno mlađe, ali to se uopće ne osjeti u komunikaciji. Zajednička nam je iskra u očima kad razgovaramo o tome što radimo. To se ne gasi. Anja i ja smo se skužile na snimanju istog trenutka kad smo se upoznale, a nakon par dana već smo krenule u suradnju i napravile novu verziju mojeg singla ‘Minuta’. Osim glazbenog ukusa, svim curama je zajednička ta proaktivnost. Nema čekanja, rastezanja, beskonačnog planiranja... Za tjedan dana mi smo već imale i zajednički spot! Vodi nas impuls i dobar feeling“, otkriva nam Ida. „Mislim da nam je zajedničko to što sve furamo svoj stil, bez obzira na ono što u bilo kojem trenutku uspijeva na našoj sceni. Vjerujem da nas vodi ta ljubav prema umjetnosti u kojoj nema prilagođavanja nikakvim pravilima, nego smo kompletno svoje. Također, priželjkujemo jednog dana vidjeti pomak na hrvatskoj glazbenoj sceni“, kaže Nika Turković.

Sve tri priznaju kako je glazba odabrala njih, a ne one nju i kako je oduvijek bila tu. Sve su joj se (bezuspješno) pokušavale oduprijeti, možda čak nisu ni zamišljale da bi joj se mogle profesionalno posvetiti, ali napokon se sve iskristaliziralo i glazba je postala njihov odabir. No, kao i svaki drugi odabir koji se čini iz srca, ni ovaj nije bio lak. Anja priznaje da nije imala nekih prevelikih izazova, jer nije imala ni prevelikih očekivanja, vezanih uz profesionalno bavljenje glazbom. „Naravno, sanjarila sam o tome da budem dio scene i da se mogu glazbom profesionalno baviti, ali sam od samih početaka bila svjesna koliko su šanse za sve to male. Zbog toga sam samo nastavila s glazbom jer me to ispunjava i zabavlja, bez puno očekivanja, ali s puno truda“, kaže Anja. Najveći Idin izazov bio je prihvatiti obračun s egom. „Glazba je takva struka. Jedna

„MOTIVIRAJU ME PORUKE FANOVA I ČUVAM NEKE NAJDRAŽE. KAD VIDIŠ KOLIKO NEKIM LJUDIMA ZNAČI TO ŠTO RADIŠ, KOLIKO SE PAROVA UPOZNALO NA TVOM KONCERTU, KOLIKO NADE BUDI TVOJA PJESMA 'SUTRA'… SVE ODJEDNOM DOBIJE SMISAO“

pjesma ti ima dva milijuna pregleda, druga 5000. Jednom ti je koncert krcat, drugi put dođe dvoje ljudi. Moraš se na to naviknuti i ne misliti da je kraj svijeta. Radiš ono što voliš najbolje što znaš – glazba je strast, a ne biznis. Barem za mene. Čim to prihvatiš, sve je lakše. I, naravno, nema odustajanja.“

Nika se pak susrela s nešto drukčijim izazovom, odnosno, bilo joj je teško pisati pjesme na hrvatskom. „Dugo sam pronalazila neki izlaz u pisanju isključivo na engleskom, možda da se osiguram da glazbu neću izdavati na hrvatskom tržištu, pa kad sam odlučila kako ću to ipak pokušati, najveći izazov bio je ponovno naučiti pisati na hrvatskom jeziku.“

Ravnopravnost među spolovima je pojam o kojem se učestalo raspravlja, ali bolno smo svjesni da još nije u potpunosti zaživjela u hrvatskom društvu. A Anja potvrđuje da je slično i na sceni. Kaže kako ima i onih koji cijene umjetnice, ali ovi drugi su uvijek nekako glasniji. Ipak, osjeća kako se stvari mijenjaju. S njom se slaže i Nika, koja smatra da ravnopravnost nigdje nije u potpunosti zaživjela te kako je to žalosno, ali je to ne sprječava da se bori za ravnopravnost u svakom segmentu života.

„Balkan je mjesto gdje su cure i dečki jako odvojeni, a to se potiče od najranijih nogu. Ovo su igračke za dečke, a ovo za curice; ovo su muški, a ovo ženski poslovi. Grade im se različiti interesi, stavlja u dva tabora. Takva su sva tradicionalnija društva. U glazbi se to reflektira tako što postoji 'muška' i 'ženska' glazba. Ženske autorice sluša uglavnom samo ženska publika, dečkima je to 'presoft'. Već kad odemo u Sloveniju, slika se totalno mijenja, odjednom vidim muškarce koje zanimaju moje teme“, kaže Ida.

A kako stoje stvari sa ženskom podrškom? Anja je najveću podršku osjetila od kolegica koje su uvijek bile spremne za razne suradnje. Ida potvrđuje, no smatra da je to

Foto: Vladimira Spindler zbog toga što su okupljene u glazbenoj niši. „Mi ipak nismo estrada, ne znam kako je tamo gdje se vrti lova. Mi smo ovdje prije svega zbog svoje strasti prema glazbi, znamo unaprijed da se, zbog žanra kojim se bavimo, nikad nećemo obogatiti i samo želimo napraviti što bolje pjesme, probuditi u ljudima emociju, udružiti snage kako god znamo.“ Dobra glazba je dobra glazba, slaže se i Nika, kojoj je nevažno tko stoji iza nje. „Žene s kojima dijelim ovogodišnje izdanje projekta Femme Nouvelle fantastične su žene, glazbenice i kreativke. Mislim da nema ništa dobro u jako kompetitivnom stavu prema nekom s kim biste mogli raditi još bolje, zanimljivije i kreativnije stvari.“

Otkrile su nam i da im se život u izolaciji nije značajno promijenio. Anja je slikala, stvarala glazbu, gledala serije i napokon nije morala smišljati izgovore zašto joj se subotom uvečer ne ide van. Ida se maksimalno posvetila svojim mališanima kako bi ovo vrijeme prošli sa što manjom traumom, no radila je i na pjesmama. A Nika se napokon dobro odmorila i bavila nekim kreativnim stvarima za koje prije nije imala vremena.

Unatoč tome što živimo u neizvjesnosti, njih tri imaju velike

Foto: Vladimira Spindler

planove vezane uz koncerte i turneje, dovršavanje novih materijala i snimanje spotova. „Ovo je vrijeme doista donijelo neizvjesnost, no moramo dalje raditi i planirati. Imam velike planove, pjesme se pišu, a voljela bih održati nekoliko autorskih koncerata čim bude prilike, kao i dovršiti album iduće godine. Posebice u ovo doba, mislim da ljudima glazba jako pomaže, stoga ne smijemo prestati“, smatra Nika, koja želi da ljudi još više shvate koliko je važna glazba i live-koncerti, i performerima i publici. „Mislim da nas sve čeka vrijeme prilagodbe na mnoge stvari, ali isto tako mislim da ćemo ih prihvatiti na najbolji mogući način, samo ne smijemo posustati“, zaključuje Nika.

Anja se također nada da će ljudi shvatiti koliko im je umjetnost bitna, a s njom se slaže i Ida. „Nadam se da će čovječanstvo iz ovog svega izvući pouku i naučiti cijeniti ono što imamo. Shvatiti koliko nam malo treba. Treba nam hrana, parkić ispred zgrade i slobodni zagrljaji. I naravno, neka seksi plesna glazba uz koju ćemo, s osmijehom, zaplesati na soundtrack našeg života.“