Postkapitalizam - Vodič za našu budućnost, Paul Mason

Page 1


Izdavač FOKUS KOMUNIKACIJE d.o.o., Zagreb Za izdavača Romeo Vrečko Glavni urednik Davor Uskoković Urednica Vlatka Hercigonja Lektura i korektura Iva Borković Redaktura Boris Rašeta Grafičko oblikovanje Tina Šut Oblikovanje ovitka Studio 2M Tisak Og grafika d.o.o., Ogulin, veljača 2016. Naslov izvornika Postcapitalism A Guide to Our Future Copyright© Paul Mason, 2015 Copyright © za hrvatsko izdanje: FOKUS KOMUNIKACIJE d.o.o., 2015. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava. ISBN 978-953-349-002-1 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000924501.

postkapitalizam_bez predgovora.indd 2

13.2.2016. 18:34:08


Paul Mason

Postkapitalizam

Vodič za našu budućnost S engleskog prevela Tamara Kunić

postkapitalizam_bez predgovora.indd 3

13.2.2016. 18:34:08


postkapitalizam_bez predgovora.indd 4

13.2.2016. 18:34:08


Za Caluma, Anyu, Robbieja i Jamesa

postkapitalizam_bez predgovora.indd 5

13.2.2016. 18:34:08


postkapitalizam_bez predgovora.indd 6

13.2.2016. 18:34:08


SADRŽAJ

UVOD

ix

PRVI DIO 1. Neoliberalizam je propao 2. Dugački valovi, kratko pamćenje 3. Je li Marx bio u pravu? 4. Dugi, poremećeni val

27 61 83 119

DRUGI DIO 5. Proroci postkapitalizma 6. Ususret slobodnom stroju 7. Beautiful troublemakers

153 197 235

TREĆI DIO 8. O tranzicijama 9. Racionalni razlog za paniku 10. Projekt Nula

281 315 337

Bilješke Zahvale Indeks

postkapitalizam_bez predgovora.indd 7

375 403 405

13.2.2016. 18:34:08


postkapitalizam_bez predgovora.indd 8

13.2.2016. 18:34:08


UVOD

Da bismo pronašli rijeku Dnjestar, vozimo se kroz hladne šumovite predjele, pokraj zgrada koje se raspadaju i uz kilometre željeznice kojom je zavladala hrđa. Ledena voda koja protječe bistra je. Tako je tiho da možete čuti komadiće betona koji otpadaju s mosta iznad nje, koji se polako mrvi zbog zanemarivanja. Dnjestar je zemljopisna granica između slobodnoga kapitalističkog tržišta i sistema – nazovite ga kako god želite – koji vodi Vladimir Putin. Razdvaja Moldaviju, zemlju u istočnoj Europi, od odmetnute pokrajine, ruske marionete Transistrije (Pridnjestrovlja), koju kontroliraju mafija i tajna policija. Na moldavskoj strani stariji ljudi zaposjeli su pločnike i prodaju ono što su sami uzgojili ili izradili: sir, slastice, pokoju repu. Mladi su rijetkost, jedna od četiri odrasle osobe radi u inozemstvu. Polovica stanovništva zarađuje manje od pet dolara na dan, a jedan od 10 ljudi živi u ekstremnom siromaštvu koje se može mjeriti s onim u Africi. Ova je zemlja rođena na početku neoliberalne ere, nakon raspada Sovjetskog Saveza u ranim 1990-ima i ulaska tržišnih sila, no mnogi seljaci s kojima sam razgovarao radije bi živjeli u Putinovoj policijskoj državi nego u sramotnom siromaštvu

postkapitalizam_bez predgovora.indd 9

13.2.2016. 18:34:08


x

Moldavije. Ovaj sivi svijet prašnjavih cesta i namrštenih lica proizvod je kapitalizma, ne komunizma. Sada su, međutim, i kapitalizmu odbrojeni zadnji dani. Moldavija, naravno, nije tipična europska zemlja, ali na ovakvim rubnim mjestima svijeta možemo promatrati povlačenje ekonomske plime i povlačiti uzročne veze između stagnacije, socijalne krize, oružanog sukoba i erozije demokracije. Ekonomska propast Zapada nagrizla je vjeru u vrijednosti i institucije za koje smo nekad mislili da su vječne. U financijskim centrima, iza stakla, situacija se može činiti ružičastom. Od 2008. godine bilijuni dolara prikupljeni sa svih strana uplovljavali su kroz banke, hedge-fondove (vrsta investicijskih fondova, op. prev.) te odvjetničke i konzultantske tvrtke kako bi održavali globalni sistem. Dugoročne prognoze za kapitalizam nisu, međutim, blistave. Prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), rast u razvijenom svijetu sljedećih 50 godina bit će „slab“. Nejednakost među građanima narast će za 40 posto. Čak i u zemljama u razvoju cijeli taj proces bit će iscrpljen do 2060. godine². OECD-ovi su ekonomisti bili previše pristojni da bi rekli, pa ću zato to izreći ja: ono najbolje od kapitalizma za razvijeni je svijet sada prošlost, a za ostatak svijeta to će postati tijekom našeg životnog vijeka. Ono što je počelo 2008. godine kao ekonomska kriza preraslo je u društvenu krizu i dovelo do masovnih nemira te je sada, kada se revolucije pretvaraju u građanske ratove, stvarajući oružane tenzije među nuklearnim velesilama, to postala kriza globalnih razmjera. Kako se čini, dva su moguća načina na koja ovo može završiti. Prema prvom scenariju, svjetska će se elita održati tako što će sljedećih deset ili dvadeset godina trošak krize nametati radnicima, umirovljenicima i siromašnima. Svjetski poredak, potaknut Međunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom i Svjetskom trgovinskom orga-

postkapitalizam_bez predgovora.indd 10

13.2.2016. 18:34:08


xi

nizacijom, preživjet će, ali u oslabljenoj verziji. Trošak spašavanja globalizacije podnijet će obični ljudi razvijenoga svijeta. Ali rast će stagnirati. Prema drugom scenariju, konsenzus će puknuti. Na vlast će doći stranke ekstremne desnice i ljevice jer će „mali ljudi“ odbiti plaćati cijenu ekonomske štednje. Umjesto toga, države će pokušati nametnuti troškove krize jedna drugoj. Ostavimo li globalizaciju po strani, svjetske će institucije onemoćati i u tom će procesu konflikti koji su proteklih 20 godina tinjali – poput ratova zbog droge, postsovjetskog nacionalizma, džihadizma, nekontrolirane migracije i opiranja istoj – zapaliti vatru u samom središtu sustava. Prema tom scenariju, isparit će lažna obećanja međunarodnog prava, a tortura, prisilna zatvaranja i masovna praćenja postat će uobičajene poluge vladanja. Riječ je o suštinskoj varijanti onoga što se dogodilo u 1930-ima i nema jamstva da se neće zbiti ponovo. U oba scenarija, oko 2050. godine zadesit će nas i značajne posljedice klimatskih promjena, starenja stanovništva i rasta populacije. Ne budemo li u stanju stvoriti svjetski poredak i vratiti dinamiku u ekonomiju, desetljeća nakon 2050. bit će kaotična. Zato predlažem alternativu: prvo, spasimo globalizaciju tako da odbacimo neoliberalizam, a zatim spasimo planet te sami sebe od previranja i nejednakosti, i to tako što ćemo se odmaknuti od kapitalizma samog. Odbacivanje neoliberalizma jednostavno je. Prosvjedni pokreti, radikalni ekonomisti i radikalne političke stranke u Europi sve su složniji u tome kako to učiniti: treba potisnuti velike izvore financiranja, štedjeti na drugačiji način, ulagati u zelene izvore energije i promovirati veće plaće za radnike. Ali što nakon toga? Kako pokazuje grčko iskustvo, svaku vladu koja se opire rezovima odmah će poraziti svjetske institucije koje štite onih jedan posto bogatih. Nakon što je u siječnju 2015. izbo-

postkapitalizam_bez predgovora.indd 11

13.2.2016. 18:34:08


xii

re dobila radikalna lijeva stranka Siriza, Europska središnja banka (ESB), čiji je posao bio promovirati stabilnost grčkih banaka, tim je istim bankama zatvorila slavinu, pa su se morale poslužiti s 20 milijardi eura depozita. To je natjeralo vladu ljevice da bira između bankrota i pokoravanja. Nećete pronaći videopriloge, snimke glasovanja ni objašnjenja za ono što je učinio ESB. Dobro su to objasnili u polulijevim/ poludesnim njemačkim novinama Stern; razorili su Grčku. Učinili su to, simbolično, kako bi naglasili središnju poruku neoliberalizma da nema alternative: da sve ceste koje odvode od kapitalizma završavaju kao nesreća koja je zadesila Sovjetski Savez i da je revolt prema kapitalizmu revolt prema prirodnom i bezvremenskom tijeku stvari. Trenutna kriza ne samo da nagoviješta kraj neoliberalnog modela, ona je simptom dugotrajnijeg nesrazmjera između tržišta i ekonomije koji se temelji na informacijama. Namjera je ove knjige objasniti zašto smjena kapitalizma više nije utopijski san, kako se temeljne forme postkapitalističke ekonomije mogu pronaći u trenutnim sistemima te kako se mogu rapidno proširiti. Neoliberalizam je doktrina nekontroliranih tržišta: najbolji put do uspjeha pojedinca je ganjati svoje interese, a jedini način da izrazi te interese je tržište. Poručuje da bi vrh države trebao biti mali (osim specijalaca i tajne policije), da su financijske spekulacije dobre, da je dobra i nejednakost te da je u naravi čovječanstva da bude skupina bezobzirnih pojedinaca koji se međusobno natječu. Njegov prestiž počiva na mjerljivim dostignućima: u proteklih je dvadeset i pet godina neoliberalizam pokrenuo najveći val boljitka koji je svijet vidio i dao poticaj za jednako tako važan napredak u informacijskim tehnologijama. Ali tijekom tog procesa oživio je nejednakost do stanja u kojem smo bili prije sto godina te ponovo pokrenuo borbu za puko preživljavanje. Građanski rat u Ukrajini, koji je doveo ruske specijalne snage na obale Dnjestra, trijumf ISIS-a u Siriji i Iraku te jača-

postkapitalizam_bez predgovora.indd 12

13.2.2016. 18:34:08


xiii

nje fašističkih stranaka u Europi paraliziraju NATO, dok njegovo stanovništvo ne želi pristati na vojne intervencije, i to nisu problemi koji se mogu odvojiti od ekonomske krize. To su znakovi koji pokazuju da je neoliberalistički poredak zakazao. U posljednja dva desetljeća milijuni ljudi opirali su se neoliberalizmu, ali je u suštini njihov otpor propao. Osim svih taktičkih pogrešaka i represije, razlog je jednostavan: slobodno tržište kapitalizma čista je i moćna ideja, dok snage koje joj se opiru izgledaju kao da brane nešto staro, lošije i nekoherentno. Među ovih jedan posto bogatih neoliberalizam ima moć religije: što ga više prakticiraš, to se bolje osjećaš i postaješ bogatiji. Čak i među siromašnima, jednom kada je sistem u svom punom zamahu, postupati na bilo koji drugi način nego prema pravilima neoliberalizma postaje iracionalno: posuđuješ, plivaš na rubovima poreznog sustava, držiš se besmislenih pravila koja ti nameću na poslu… Desetljećima su protivnici kapitalizma otkrivali vlastitu nepovezanost. Od antiglobalističkog pokreta 1990-ih, preko pokreta Occupy, pa i dalje, pokret za socijalnu pravdu odbacio je ideju dosljednog programa u korist one „Jedan PROTIV, a mnogi ZA“. Nedosljednost je logična ako imate na umu da je jedina alternativa koju je 20. stoljeće ponudilo bio socijalizam. Čemu se boriti za veliku promjenu ako slijedi samo povratak na staro, prema državnoj kontroli i nacionalnoj ekonomiji, gospodarstvima koja funkcioniraju samo ako se svi ponašaju isto ili se pokore brutalnoj hijerarhiji? Zauzvrat, nedostatak jasne alternative objašnjava zašto protestni pokreti nikad ne pobjeđuju: duboko u sebi oni to i ne žele. Za to čak postoji naziv: „odbijanje pobjede“⁴. Da bismo zamijenili neoliberalizam, trebamo nešto jednako snažno i učinkovito, ne samo sjajnu ideju o tome kako bi svijet trebao funkcionirati, nego novi, holistički model koji može pokrenuti sam sebe i donijeti bolji, opipljiv ishod. Mora se temeljiti na mikromehanizmima, ne na naredbama

postkapitalizam_bez predgovora.indd 13

13.2.2016. 18:34:08


xiv

ili politikama, i mora funkcionirati spontano. U ovoj knjizi dokazat ću da postoji jasna alternativa koja može biti globalna i koja može donijeti budućnost održiviju od one koju će nuditi kapitalizam sredinom 21. stoljeća. To je postkapitalizam. Kapitalizam je više od ekonomske strukture ili skupa pravila i uputa. To je cijeli sustav – socijalni, ekonomski, demografski, kulturološki, ideološki – koji je potreban da bi razvijeno društvo funkcioniralo kroz tržište i privatno vlasništvo. Uključuje tvrtke, tržište i države. Ali uključuje i kriminalne bande, tajne centre moći, propovjednike čuda u slamovima Lagosa i oštre analitičare s Wall Streeta. Kapitalizam je tvornica Primarka koja se urušila u Bangladešu i zaludjele tinejdžerice koje uzbuđeno čekaju da se otvori trgovina u Londonu u kojoj će kupiti jeftinu odjeću. Proučavajući kapitalizam kao cijeli sustav, možemo izdvojiti nekoliko njegovih osnovnih dijelova. Kapitalizam je organizam: ima životni ciklus – početak, sredinu i kraj. To je kompleksni sustav koji djeluje izvan kontrole pojedinaca, vlada, pa čak i centara moći. Stvara ishode koji su često suprotni namjerama ljudi, čak i onda kada djeluju racionalno. Kapitalizam je i organizam koji uči: stalno se prilagođava, i ne samo u malim stvarima. Na velikim prekretnicama pretvara se i mijenja u skladu s opasnostima stvarajući uzorke i strukture jedva prepoznatljive generacijama prije njih. Njegov glavni instinkt za preživljavanje je poticanje tehnoloških promjena. Uzmemo li u obzir ne samo informacijske tehnologije, nego i proizvodnju hrane, kontracepciju ili globalno zdravlje u posljednjih 25 godina, vjerojatno ćemo vidjeti najveći porast ljudskih sposobnosti ikad. Tehnologije koje smo stvorili nisu, međutim, kompatibilne s kapitalizmom, ne u sadašnjoj formi, a možda ni u jednoj formi. Jednom kada se kapitalizam više ne bude mogao prilagoditi tehnološkim promjenama,

postkapitalizam_bez predgovora.indd 14

13.2.2016. 18:34:08


xv

postkapitalizam će postati nužan. Kada se ponašanje ljudi i organizacija naviklih na iskorištavanje tehnologije spontano promijeni, postkapitalizam postaje moguć. To je, ukratko, i glavni argument ove knjige: kapitalizam je kompleksan, prilagodljiv sustav koji je dosegao svoje kapacitete za prilagođavanje. Ovo je, naravno, miljama daleko od mainstream-ekonomije. U godinama napretka ekonomisti su počeli vjerovati da je sustav koji je nastao nakon 1989. godine trajan, savršen izraz ljudske racionalnosti čije će probleme riješiti političari i bankari pritiskom na tipku „fiskalna i monetarna politika“. Kada su razmotrili mogućnost da bi nove tehnologije i stare forme mogle biti u nesrazmjeru, ekonomisti su zaključili da će se društvo samo remodelirati u skladu s tehnologijom. Njihov je optimizam bio opravdan jer su se takve prilagodbe u povijesti već događale. Danas je, međutim, taj proces promjene zastao. Informacije se razlikuju od svake prijašnje tehnologije. Pokazat će se da je njegova spontana tendencija razoriti tržište, uništiti vlasništvo i ukinuti veze između posla i plaće. A to je duboka pozadina krize u kojoj živimo. Jedan od razloga za to je činjenica da veći dio prošlog stoljeća ljevica nije shvaćala kako će izgledati kraj kapitalizma. Ciljevi stare ljevice bili su prisilno uništenje mehanizama tržišta. Prisilu bi izvršila radnička klasa, ili na biralištima ili na barikadama. Poluga bi im bila država, a mogućnost bi im se pružila kroz učestale epizode ekonomskoga kolapsa. Međutim, u zadnjih 25 godina projekt ljevice je propao. Njihov je plan uništilo tržište, individualizam je zamijenio kolektivizam i solidarnost, a široko rasprostranjena svjetska radna snaga izgleda kao proletarijat, ali više tako ne misli niti se tako ponaša.

postkapitalizam_bez predgovora.indd 15

13.2.2016. 18:34:08


xvi

Traumatično je ako ste živjeli kroz sve te faze i mrzili kapitalizam, ali tijekom tog procesa tehnologija je utrla novi put izlaska, koji ostaci stare ljevice i ostale sile pod njezinim utjecajem moraju ili prihvatiti ili nestati. Kapitalizam, kako se čini, neće biti svrgnut tehnikama nasilnog marša. Svrgnut će ga stvaranje nečeg dinamičnijeg, nečega što je na prvu gotovo nevidljivo u starom sistemu, ali nečega što se probija preoblikujući ekonomiju oko novih vrijednosti, ponašanja i normi. Kao što je bilo i s feudalizmom prije pet stotina godina, pad kapitalizma bit će ubrzan vanjskim potresima, ali i pojavom sasvim nove vrste ljudskih bića. I taj je proces već počeo. Pojavu postkapitalizma omogućavaju tri bitne promjene koje donosi razvoj informacijskih tehnologija u posljednjih 25 godina. Prvo, informacijske tehnologije smanjile su potrebu za radom ljudi, a granica između posla i slobodnog vremena nije više tako oštra, što je dovelo do slabljenja odnosa između posla i plaće. Drugo, informacijska dobra nagrizaju sposobnost tržišta da točno formira cijene. To je zato što se tržište zasniva na nestašici, dok informacija ima u izobilju. Obrambeni mehanizam tržišta je formiranje monopola na razini kakva nije viđena u posljednjih dvije stotine godina, no oni kao takvi ne mogu opstati. Treće, vidimo spontani rast udružene proizvodnje: pojavljuju se dobra, usluge i organizacije koje više ne odgovaraju onome što diktira tržište i menadžerska hijerarhija. Trenutno najveći sustav informacija na svijetu, Wikipediju, održava 27 tisuća volontera, besplatno, uništavajući posao enciklopedijama i uzimajući oglašivačkoj industriji u prosjeku tri milijarde dolara godišnjeg prihoda. Gotovo neprimjetno, u nišama i zakutcima tržišnog sistema pojedina područja ekonomskog života počinju se kretati u različitim smjerovima. Profilirale su se paralelne

postkapitalizam_bez predgovora.indd 16

13.2.2016. 18:34:08


xvii

valute, vremenske banke, kooperative i prostori nastali u suradnji masa, a da su ih ekonomisti jedva primijetili, i to u nemalom broju slučajeva upravo kao izravan rezultat sloma starih struktura nakon krize 2008. Nove forme vlasništva, nove forme posuđivanja, novi ugovori: u posljednjih deset godina – koje su mediji nazvali „dijeljenjem ekonomije“ – izronila je cijela supkultura biznisa. Razbacuju se krilaticama poput „udruženi“ ili „kolektivna proizvodnja“, ali tek su se rijetki pitali što to znači za kapitalizam kao takav. Vjerujem da nudi izlaz za nuždu, ali samo ako se ti projekti na mikrorazinama njeguju, promoviraju i štite masovnim promjenama koje bi trebale pokrenuti vlade. To zauzvrat mora biti pokrenuto promjenama u našem razmišljanju o tehnologijama, vlasništvu i radu samom. Kada stvorimo elemente novog sistema, trebali bismo biti sposobni sebi i drugima reći: ovo više nije moj mehanizam preživljavanja, moja sigurna zona od neoliberalnog svijeta, ovo je novi način življenja u procesu stvaranja. U starom socijalističkom projektu država upravlja tržištem, vodi ga u korist siromašnih umjesto bogatih, a zatim pomiče ključna područja proizvodnje izvan tržišta u plansku ekonomiju. Jednom se to pokušalo, u Rusiji nakon 1917., i nije upalilo. Dobro je pitanje je li moglo funkcionirati, ali to nikad nećemo saznati. Danas se teren kapitalizma promijenio, on je globalan, rascjepkan, usmjeren na skromnu skalu izbora, privremenog rada i skupa različitih vještina. Potrošnja je postala forma samoizražavanja i milijuni ljudi imaju udjele u financijskim sistemima koje ranije nisu imali. Na novom je terenu izgubljen stari put, ali se otvorio novi. Kolektivna proizvodnja koja koristi mrežnu tehnologiju da bi proizvela dobra i usluge koje funkcioniraju samo kada su slobodne ili dijeljene, pokazuje put iz tržišnog sistema. Okvir će morati postaviti država, a postkapitalistički

postkapitalizam_bez predgovora.indd 17

13.2.2016. 18:34:08


xviii

sektor mogao bi koegzistirati s tržišnim sektorom desetljećima. I to je moguće. Mreže vraćaju „rascjepkanost“ postkapitalističkom projektu, odnosno mogu biti baza netržišnom sustavu koji se replicira sam, koji ne treba svakog jutra za računalom nekog povjerenika stvarati iznova. Tranzicija će uključivati državu, tržište i kolaboracijsku proizvodnju iznad tržišta. Da bi se to ostvarilo, cijeli projekt ljevice, od protestnih skupina do srednjostrujaških socijaldemokratskih i liberalnih stranaka, mora se rekonfigurirati. U stvari, jednom kada ljudi shvate nužnost tog postkapitalističkog projekta, on više neće biti vlasništvo ljevice, nego je mnogo širi pokret za koji ćemo vjerojatno trebati nove nazive. Tko to može postići? Za staru ljevicu, to je bila industrijska radnička klasa. Prije dvije stotine godina novinar radikalnih stavova John Thelwall upozorio je graditelje engleskih tvornica da su stvorili novu i opasnu formu demokracije: „Svaka velika radionica i tvornica vrsta je političkog društva koju ne može utišati nijedan parlamentarni akt ni rastjerati nijedan sudac.“ Danas, cijelo je društvo tvornica, a komunikacijske rešetke ključne za svakodnevni profit bride od znanja, koje se razmjenjuje, te od nezadovoljstva. Danas je mreža ta, kao radionice prije dvjesto godina, koju se ne može utišati i rastjerati. Istina, u vrijeme krize mogu ugasiti Facebook, Twitter, čak i cijeli internet i mobilne mreže, paralizirajući usput i ekonomiju, te mogu pohraniti i nadzirati svaki kilobajt informacija koje proizvedemo, ali ne mogu ponovo uvesti hijerarhijsko, propagandno nastrojeno i ignorantsko društvo otprije pedeset godina, osim možda u Kini, Sjevernoj Koreji ili Iranu, isključujući ključne elemente modernog života. Bilo bi to, kao što Manuel Castells (španjolski sociolog, jedan od najcitiranijih znanstvenika u svijetu od 2000. do 2009. godine, čiji je rad obilježio pojam informatiziranoga kapitalizma, op. prev.) kaže, kao da jednoj državi isključite struju⁶.

postkapitalizam_bez predgovora.indd 18

13.2.2016. 18:34:08


xix

Stvarajući milijune umreženih ljudi, financijski iscrpljene, ali sa svom ljudskom inteligencijom nadohvat ruke, informacijski kapitalizam stvorio je novog aktera povijesnih promjena: obrazovano i povezano ljudsko biće. Kao rezultat toga u godinama nakon 2008. vidjeli smo početak novog uskrsnuća. Oporbeni pokreti krenuli su na ulice odlučni u tome da izbjegnu strukture moći i zloupotrebe koje donosi hijerarhija te da steknu imunitet na pogreške ljevice 20. stoljeća. Vrijednosti, glasovi i moral umrežene generacije bili su toliko jasni u svojoj pobuni, od španjolskih indignadosa do Arapskog proljeća, da su mediji isprva vjerovali kako su uzrokovani Facebookom i Twitterom. A onda, od 2013. do 2014. pobune su izbile u nekim specifičnim zemljama u razvoju: Turskoj, Brazilu, Indiji, Ukrajini i Hong Kongu. Milijuni su pohrlili na ulice, ponovo s umreženom generacijom na čelu, ali sada su njihove pritužbe pogađale srž onoga što je trulo u modernom kapitalizmu. U Istanbulu, na barikadama oko parka Gezi u lipnju 2013., upoznao sam liječnike, programske inženjere, radnike na utovaru i računovođe, profesionalce kojima osam posto rasta turskog BDP-a nije bila dovoljna naknada za moderan životni stil koji su im ukrali islamisti na vlasti. U Brazilu, dok su ekonomisti slavili stvaranje nove srednje klase, zapravo je ispalo da je riječ o slabo plaćenim radnicima. Pobjegli su iz slamova u svijet redovitih plaća i bankovnih računa samo da bi bili prevareni, za osnovne životne potrebe, i ostavljeni na milost i nemilost brutalnoj policiji i korumpiranoj vladi. Pohrlili su na ulice u milijunima. U Indiji, prosvjede je 2012. godine raspalilo grupno silovanje i ubojstvo studentice. Prosvjedi su signalizirali da obrazovana i umrežena generacija neće još dugo tolerirati paternalizam i zaostalost.

postkapitalizam_bez predgovora.indd 19

13.2.2016. 18:34:08


xx

Većina je tih pokreta nestala. Arapsko proljeće je ili potisnuto, kao u Egiptu i Bahrainu, ili su ga svrgnuli islamisti, kao u Libiji i Siriji. U Europi, represivna policija i ujedinjen stav svih političkih stranaka u korist mjera štednje stjerali su indignadose u sumornu šutnju. Prosvjedi su, međutim, pokazali da će revolucije u veoma kompleksnom društvu pokretanom informacijama izgledati znatno drukčije od revolucija u 20. stoljeću. Bez snažne, organizirane radničke klase koja bi užurbano gurnula socijalne probleme u prvi plan, prosvjedi obično zastanu. Red se, međutim, nikad u potpunosti ponovo ne uspostavi. Umjesto da se krene od misli do akcije, kao što su to činili radikali u 19. i 20. stoljeću, mlade radikalnih razmišljanja represija prisiljava da osciliraju između tog dvojeg; možete ljude zatvoriti, mučiti i uznemiravati, ali ne možete spriječiti njihov mentalni otpor. U prošlosti bi radikalizam uma bio besmislen bez moći. Kolike su generacije buntovnika potratile svoje živote pišući ljutitu poeziju u potkrovljima, proklinjući nepravdu svijeta i svoju vlastitu obamrlost? Ali u informacijskoj ekonomiji mijenja se veza između misli i akcije. U industrijama visoke tehnologije prije nego što se oblikuje i najmanji dio metala, predmeti se dizajniraju virtualno, testiraju se virtualno pa čak i „izrađuju“ virtualno, a cijeli proces od početka do kraja oblikuje se na računalima. Otkrivaju se pogreške, koje se ispravljaju u dizajnerskoj fazi, što nije bilo moguće prije nego što su se pojavile 3D-simulacije. Tom analogijom isto se može primijeniti i na stvaranje postkapitalizma. U informacijskom društvu nijedna pomisao, rasprava ili san nije izgubljen – makar bio začet u izbjegličkom kampu, zatvorskoj ćeliji ili na kreativnom sastanku u startup-kompaniji. U tranziciji u postkapitalističku ekonomiju posao odrađen u fazama dizajniranja može smanjiti pogreške u implementacijskoj fazi. A dizajn postkapitalističkog svijeta, kao i onaj softverski, može biti modularan. Različiti ljudi na

postkapitalizam_bez predgovora.indd 20

13.2.2016. 18:34:08


xxi

njemu mogu raditi na različitim mjestima, različitim tempom i relativno neovisni jedni o drugima. To više nije plan koji trebamo, nego je modularni dizajnerski projekt. Trebamo ga, međutim, hitno. Nije mi ovdje želja izlagati ekonomsku strategiju ili nuditi vodič za organizaciju, nego označiti nove kontradikcije kapitalizma da bi ljudi, pokreti i stranke mogli slijediti točnije koordinate na putu kojim su krenuli. Osnovna kontradikcija današnjice leži između mogućnosti slobodne robe i širokog izbora informacija te sustava monopola, banaka i vlada koje sve pokušavaju učiniti privatnim, teško dostupnim i komercijalnim. Sve se svodi na borbu između mreže i hijerarhije, između starih formi, društva oblikovanih oko kapitalizma te novih formi društva koje razmišlja o onome što dolazi. Ususret toj promjeni moćna elita i moderni kapitalizam mogu izgubiti mnogo. Dok sam pisao ovu knjigu, moj me novinarski posao doveo do tri konflikta koji pokazuju kako bezobzirno elita može reagirati. U Gazi sam u kolovozu 2014. proveo deset dana na području koji su sistemski uništavali udarima iz zraka te granatiranjem i snajperskom vatrom. Ubijeno je petnaest tisuća civila, od čega su trećina bila djeca. U veljači 2015. vidio sam kako američki Kongres razdragano plješće čovjeku koji je napade zapovjedio. U Škotskoj sam se u rujnu 2014. našao usred iznenadnog i nepredvidivog radikalnog masovnog pokreta koji je tražio odvajanje od Britanije. Milijuni mladih ljudi kojima je pružena prilika da raskinu s neoliberalnom zemljom i počnu ispočetka, reklo je „da“. Poraženi su, ali samo zato što su direktori velikih kompanija zaprijetili da će izmjestiti svoje poslovanje iz Škotske, a Banka Engleske prijetila je kako će sabotirati škotsku namjeru da ponovo uvede britansku funtu.

postkapitalizam_bez predgovora.indd 21

13.2.2016. 18:34:08


xxii

Naposljetku, u Grčkoj 2015. vidio sam kako se euforija pretvara u strepnju nakon što su ljudi koji su glasali za ljevicu prvi put u 70 godina vidjeli kako njihove snove o demokraciji ruši Europska središnja banka. U svakom od ovih slučajeva borba za pravdu sukobila se sa stvarnom moći koja pokreće svijet. Nadzirući spori napredak mjera štednje u južnoj Europi 2013. godine, ekonomisti JP Morgana kazali su kako se demoracija mora povući da bi neoliberalizam uspio. Grčka, Portugal i Španjolska, upozorili su, imaju problem naslijeđa političke prirode. „Ustavi i politička ustrojstva na periferiji Juga, koji su postavljeni nakon pada fašizma, imaju brojne značajke koje su neprikladne za njihovu daljnju integraciju u regiju.“⁷ Drugim riječima, ljudi koji su inzistirali na dostojnom sustavu socijalne pomoći koju bi dobili kao naknadu za miran izlazak iz diktature 1970-ih, sada od toga moraju odustati da bi banke poput JP Morgana preživjele. Danas kada se govori o borbi između elita i ljudi kojima vladaju, nema Ženevskih konvencija: prva linija borbe protiv mirnih prosvjednika postali su robocopi. Omamljivači, zvučni laseri i suzavac, u kombinaciji s nametljivim nadzorom, infiltracijom i dezinformacijama, postali su standardni scenariji izvršne vlasti. A središnje banke, o čijim operacijama većina ljudi nema pojma, spremne su sabotirati demokraciju pokretanjem navale na banke tamo gdje im zaprijeti pobjeda protuneoliberalnog pokreta, kao što su to učinili s Ciprom 2013., potom sa Škotskom, a sada i s Grčkom. Elite i njihovi pristaše ujedinili su se da bi branili ista temeljna načela: visoke financije, niske plaće, tajnost, militarizam, intelektualno vlasništvo i energiju temeljenu na nafti. Loša je vijest da oni kontroliraju gotovo sve vlade u svijetu. Dobra je vijest da u većini zemalja uživaju vrlo malu popularnost ili podršku običnih ljudi. U tom jazu između njihove popularnosti i njihove moći leži, međutim, opasnost. Kako sam shvatio na obalama rijeke Dnjestar, diktatura koja ti omogućava jeftino gorivo i posao za sina

postkapitalizam_bez predgovora.indd 22

13.2.2016. 18:34:08


xxiii

može se doimati boljom od demokracije koja te ostavlja da se gladan smrzneš. U takvoj je situaciji poznavanje povijesti moćnije nego što mislite. Neoliberalizam, čije je vjerovanje da je slobodno tržište stalno i konačno, pokušao je preraditi cijelu povijest čovječanstva i svesti je na „stvari koje su pošle po zlu prije nas“. Ali jednom kada počnete razmišljati o povijesti kapitalizma, prisiljeni ste pitati se koji su događaji u cijelom tom kaosu samo ponavljanje uzoraka, a koji dio nezaustavljive promjene. I zato, unatoč mojoj želji da izradim okvir za budućnost, dijelovi knjige govore o prošlosti. Prvi dio odnosi se na krizu i kako smo do nje došli, dok drugi iscrtava novu, opsežnu teoriju postkapitalizma. Treći dio istražuje kako bi tranzicija u postkapitalizam mogla izgledati. Je li ovo utopija? Utopisti socijalističkog društva sredinom 19. stoljeća nisu uspjeli jer ekonomija, tehnologija i razine ljudskoga kapitala nisu bile dovoljno razvijene. Informacijskom tehnologijom velik dio projekta socijalističkih utopista postaje moguć: od kooperacija i komuna do nesputanog ponašanja koje će redefinirati ljudske slobode. Elite su one koje sada, odcijepljene u svom svijetu, izgledaju utopijski poput milenijskih sekti 19. stoljeća. Demokracija specijalaca, korumpiranih političara, novina koje kontroliraju magnati i države koja nadzire građane izgleda lažno i krhko poput Istočne Njemačke prije trideset godina. Sva iščitavanja ljudske povijesti otvaraju nam mogućnost za propast. Popularna je kultura time opsjednuta, proganja nas napadima zombija, filmovima strave, postapokaliptičnom pustoši u „Cesti“ ili „Elysiumu“. Zašto, međutim, ne bismo, kao inteligentna bića, stvorili sliku idealnog života, savršenog društva? Milijuni ljudi počinju shvaćati da su im prodali san koji nikad neće moći živjeti. Na mjestu na kojem se nalazimo trebamo mnogo više od gomile snova. Trebamo dosljedan

postkapitalizam_bez predgovora.indd 23

13.2.2016. 18:34:08


projekt temeljen na stvarnosti, dokazima i prijedlozima koji se mogu testirati, koji slijedi smjer naše ekonomske povijesti i održiv je na našem planetu. I trebamo ga započeti.

postkapitalizam_bez predgovora.indd 24

13.2.2016. 18:34:08



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.