OBRAZLOŽENJE NAGRADE "JOSIP SEVER"
Jutro poezije već dvanaest godina dodjeljuje Nagradu "Josip Sever" isključivo afirmiranim pjesnicima koji iza sebe imaju najmanje jednu objavljenu knjigu. Ove godine tročlana komisija imala je za zadatak pročitati te ocijeniti 18 pristiglih rukopisa, a odlučila je pet rukopisa pohvaliti te onaj s najvećim brojem bodova i nagraditi. Pohvaljuju se sljedeći rukopisi: 1. Zvonimir Husić: "Sanjajući anđela", 2. Franjo Nagulov: "Knjiga Izlaska“, 3. Daniel Radočaj: "Ona navodno ne prdi", 4. Diana Rosandić: „Na istom zarezu“ 5. Admiral Mahić: „Ljubavni red vožnje“ Pobjednik ovogodišnjeg natječaja za nagradu "Josip Sever" je FRANJO NAGULOV s rukopisom "Knjiga Izlaska". Laureat Franjo Nagulov dobit će Nagradu koja se sastoji od brončane plakete s likom Josipa Severa, tiskanja knjige (50 primjeraka gratis dobiva autor) te novčane nagrade u iznosu od 2 tisuće kuna.
Obrazloženje žirija: Svojoj mladosti usprkos Franjo Nagulov iskusan je pjesnik, znalac suvremene hrvatske poezije, njezina main-streama, one avangardnije varijante, smještene primjerice između pjesničkih ličnosti profinjenog Zvonimira Mrkonjića i vitalističkog Slavka Jendrička, koji je Nagulovu mogao biti jedan od uzora, stilski sasvim labavo orijentirane konkretizmom i konceptualizmom. Kao što je svojevremeno Josip Sever u okvirima sasvim drugačijih zvukovnih i melodijskih obrazaca tražio značenja koja su se poklapala ili korespondirala s njegovom unutrašnjom vizijom svijeta, tako i Nagulov često polazi od odnosa riječi da bi ga one vodile prema potpunijoj, iako još uvijek radije naznačenoj nego iscrpljenoj, artikulaciji svoga viđenja svijeta. Na taj se način njegova poezija izlistava u nekoliko slojeva, i to na više razina: na razini sintagme, stiha, strofe, pjesme – pa onda naknadno u povratnoj sprezi cijele zbirke s pojedinim dijelovima na ona značenja koja bi bez konteksta cjeline ostala nepotpuna. Ali i nedorečenost je jedna od vrlina njegove poezije koja upravo na toj skali vrluda od aforistične konstatacije do hermetičnog stiha, od jasne tvrdnje preko široke i otvorene asocijativne lepeze sve do značenjski sasvim zatvorene konstrukcije koja i opet privlači dramskom napetošću uspostavljenih leksičkih veza. Tematski je Nagulov okrenut odnosu suvremenosti i mita, od onog izvornog i gotovo svevremenskog – do ovih današnjih i sasvim efemernih poput suvremenih medija, a istodobno izražava i opet cijelu skalu nesnalaženja pojedinca, prvenstveno nekompatibilnosti pojedinca s jeftinim, kolektivističkim postulatima vremena i prostora. Ipak u konfuziji svijeta u kojem je pojedinac gotovo uvijek izdan ako želi biti dosljedan sebi, u kojem se nudi više materijala za
sveopći gubitak nade i optimizma, Nagulov nalazi i naznake, više aluzije na slutnje nego jasne definicije tipa know-how – zrnca oslonca na vjeru i povjerenje i na bitku slabih izgleda, ali bar mogućnost zalaganja za humanizam, suprotno gotovo svim okolnostima koje vrebaju na mislećeg, senzibilnog pojedinca. To je poezija nedorečenih slika, intrigantnih i namjerno često nedomišljenih misli, jer to je nerijetko cijena ostanka i opstanka na poetskom tlu. To je poezija za ponovno čitanje, za nalaženje užitka u sretnom slaganju riječi i pojmova i za utvrđivanje uvjerenja kako sasvim usamljeni individualac u kovitlacu prenapučene suvremenosti ipak nije jedini, ma kako to paradoksalno bilo – ipak, ipak, ipak nije sam.
OBRAZLOŽENJE NAGRADE "RUŽICA OREŠKOVIĆ"
Na natječaj za pjesničku nagradu "Ružica Orešković" koja se dodjeljuje neafirmiranim pjesnicima, za 2010. godinu, stiglo je 46 cjelovitih rukopisa koji su udovoljavali zadanim propozicijama. Tročlana komisija je nakon čitanja zbrojila ocjene svojih favorita te na osnovu toga odlučili pohvaliti pet rukopisa s najvećim brojem bodova, a onaj rukopis koji je osvojio najveći broj bodova proglasiti pobjednikom. Pohvaljuju se sljedeći rukopisi: 1. Cvijeta Grijak: „Limeno tele“, 2. Boris Kvaternik: „Klaun na pogrebu“, 3. Nedjeljko Kaveljević Ždero: „Stećak“, 4. Tatjana Vučinić: „Moja prva zbirka poezije“, 5. Jadranka Varga: „Sjena duše“ Pobjednik ovogodišnjeg natječaja s najviše osvojenih bodova i dobitnik nagrade "Ružica Orešković" je NEDJELJKO KAVELJEVIĆ ŽDERO s rukopisom "Stećak". Laureat Nedjeljko Kaveljević Ždero dobit će Nagradu koja se sastoji od brončane plakete s likom Ružice Orešković, tiskanja knjige (50 primjeraka gratis dobiva autor) te novčane nagrade u iznosu od tisuću kuna. Obrazloženje žirija: Rukopisna zbirka stihova Stećak Nedjeljka Kaveljevića Ždere odlikuje se pjesničkomm zrelošću neuobičajenom za prvu pjesničku knjigu. Riječ je o sasvim definiranoj, razrađenoj i zaokruženoj poetici. Ta se poetika oslanja na prepoznatljivu tradiciju, kako u pogledu pjesničkog izraza, u užem smislu riječi, tako i tematski, odnosno svjetonazorno. Zavičaj ove pjesničke riječi može se definirati i prostorno, i geografski, i povijesno, kao i svojim odnosom prema književnoj baštini. Nedjeljko Kaveljević Ždero stvara poeziju koja je situirana u krševito zaleđe jadranske obale, a taj mu je lokalitetni identitet i kao likovni i kao duhovni prostor koordinatni sustav dovoljan poticaj za onu vrstu poetizaciju domoljublja kakvu je u hrvatsku poeziju unio Matoš: pejzaž kao artikulacija ljubavi prema svojoj zemlji i zavičaju. Raspoloženjem se pak njegova poezija približava Ujeviću, zemljaku u tješnjem smislu, ali ujevićevski pesimizam i melankolija kod Ždere poprimaju novu dimenziju. Dok je kod Ujevića najnaglašeniji razlog turobnog raspoloženja – čovjekova prolaznost, Ždero na to nadovezuje prolaznost i nestanak vremena koje doživlja i opisuje kao idilično. Njegova je poezija – poezija najnovijeg fin de sièclea, turobno evociranje vremena, tradicije, običaja, idile i čistoće koji su prelaskom u treće tisućljeće zauvijek nestali. Ta je poezija doista stećak, spomenik specifičnoj kulturi i civilizaciji na umoru. Srećom, spomenici ne umiru tako lako, pogotovo ako su dobro stilizirani i utemeljeni. Čak i kada, kako pjesnik sam kaže …reklo se je što se moglo reći nije uzalud to na dobar način ponoviti.
Posebna je kvaliteta ove nostalgične zbirke čistoća i reskost jezik. Tom kvalitetom, preciznošću, glazbom i ritmom dobrog hrvatskoj jezika, Nedjeljeko Kaveljević Ždero mogao bi biti uzor i mnogim etabliranim našim pjesnicima.
Žiri: Ludwig Bauer (predsjednik) Robert Roklicer Davorin Žitnik Žito